Poznata književnica, umirovljena sveučilišna profesorica i nakladnica Julijana Matanović, uz povjesničara književnosti Marija Kolara, dala je ostavku na uređivačko mjesto časopisa Republika, koji objavljuje Društvo hrvatskih književnika. Smatra, kaže nam, da bi bilo neukusno i nemoralno uređivati i dalje časopis u Društvu koje loše misli o njihovom radu.
Evo njezinog komentara o tome:
"Da, Mario Kolar i ja podnijeli smo ostavku, 26.5. 2023., dakle šest dana nakon (izvanredne) Izborne skupštine DHK. Na web-u DHK prvo se pojavio odgovor poštovane nove predsjednice Društva, a nakon moje intervencije, da bi bilo u redu onda objaviti i tekst naše ostavke, pojavio se i on. Oboje nas bili smo na izbornim listama; Mario za Upravni odbor i Fond Miroslava Krleže, a ja za mjesto zamjenice predsjednika ili predsjednice. Da, naša ostavka jest vezana i uz rezultate izbora. Naglašavam sastavni veznik "i". Na mjesto urednika mi smo došli kao osobe koje imaju nekakvu biografiju i bibliografiju, nešto što nas kvalificira za to mjesto. Nismo imenovani da bismo, na Božićnom domjenku, izražajno recitirali sonete novoprimljenih pjesnika.
Naše je članstvo na skupštini pokazalo što misli o nama, i kao piscima, i kao o znanstvenicima. Ako Mario, jedan od najboljih povjesničara naše književnosti, i jedan od najboljih kritičara srednje generacije, nije prošao ni u Fond Miroslava Krleže, pitam vas, kako bismo mi mogli nastaviti raditi časopis za članstvo koje nas je tako ocijenilo. To bi čak bilo, po našem sudu, i neukusno, i ne baš pretjerano moralno. Pitanje je samo je li članstvo iskazalo svoje, ili tuđe mišljenje. Prva dva tri dana – nakon Skupštine - bila sam jako zbunjena. Još uvijek želim vjerovati da kolege okupljene pod sloganom Književnici za promjene, nisu svjesni kako je to sve izgledalo. Slijepo držanje scenarija u kojem su podijeljene uloge, napisane replike, dogovoren redoslijed izlaganja…
Mislim da nisam paranoična, ali sam tih sati osjetila veliku nelagodu. Plašim se kad se netko tako organizira protiv vlastitih kolega, u prostoru koji bi nas trebao štiti od ludila povijesti i politike. A onda su počela nazivanja, ispričavanja… Meni književnost, bez patetike, jest zavičaj. Moram ga makar malo sačuvati. Jedan mi je član rekao da me tog dana koštao moj govor. Nije mene ništa koštao moj govor. Da se glasalo na samom dolasku, bilo bi isto. Možda bi bilo drukčije samo da je izborna komisija tražila da se uz ime koje zaokružujemo napiše barem jedna knjiga tog kandidata. E, onda bi bilo bitno drukčije. Većina listića bi bila nevažeća i prepuna praznina. I na kraju, mogla je predsjednica i ne prihvatiti ostavku, pozvati nas na razgovor, a ne svoj odgovor, nakon pročitanog teksta, isti čas proslijediti na web. Učinila je to, moram reći, kršeći Statut. O urednicima odlučuje Upravni odbor, a on se sastaje 1.6. 2023. Uostalom naša je ostavka upućena na pravu adresu, na Upravni odbor DHK."
Nagrađivana osječka književnica Ivana Šojat nakon spomenute neugodne izvanredne izborne skupštine Društva hrvatskih književnika zatražila je brisanje iz članstva Društva. Za skupštinu je rekla da je bila ‘ispod svake razine ‘svjetioničarske‘ uloge Društva‘.
"Više je to podsjećalo na hajku, kamenovanje sumanutim tvrdnjama koje ne želim ponavljati. Jer: ponavljane laži postaju istine. A Društvo se nikad do sad nije toliko otvorilo javnosti, nikad kao s gospodinom Krilićem na čelu nije toliko radilo na promicanju nas koji stvaramo književnost i naših prava.
Imali smo nedavnu Noć knjige u izravnome prijenosu na Hrvatskoj televiziji, ministricu koja nas je pohodila. Imali smo Republiku koja je konačno postala relevantan književni časopis. No, urednicima Republike, uvaženoj Julijani Matanović i Mariju Kolaru, zamjerilo se ubacivanje ‘njihovih‘ u časopis. Vratila se podjela na ‘naše‘ i ‘njihove‘. Književnost je tim činom pala na koljena pokošena irelevantnošću takvih argumenata. Čiji su ‘njihovi‘ književnici (pisci)? Je li književnost bojišnica ili prostor rađanja baštine?
Vratili smo se na staro, provjereno močvarno, klaustrofobično, zatvoreno, na Društvo kojemu su u svim tijelima većinski oni koji si jedino sinekurama, pozicijama u odborima i komisijama mogu zajamčiti književničku titulu, Društvo u kojem neki razgaljeno uzvikuju da su pobijedili, premda bi trebali znati da je njihovim poklikom izgubila književnost, njezin ugled", napisala je Šojat u dijelu svoje objave na društvenoj mreži.