Nacionalni prvak Ivica Čikeš nedavno je iz splitskog HNK prešao u središnje nacionalno kazalište u Zagrebu na stalni angažman. Ovaj nezaobilazni tumač opernog basovskog repertoara, naročito verdijanskog, dugogodišnji je suradnik HNK Zagreb, još od 90-ih i njegove čuvene uloge Escamilla u "Carmen", u kojoj je pjevao zajedno s primadonom Ružom Pospiš Baldani.
Na zagrebačkoj pozornici publika ga za početak gleda kao Sarastra u Mozartovoj "Čarobnoj fruli", blockbusteru u režiji Krešimira Dolenčića. O ulozi Sarastra Čikeš je za Studio rekao:
- Raritetan je slučaj, ja sam verdijanski bas, a u ovom slučaju izvan belkantističkog faha, kad govorimo o cijelom naslovu. S druge strane, Mozart je jedino Sarastra u "Čarobnoj fruli" napisao na belkantistički način. Tu ulogu prvi put pjevam, dobro mi je legla, premda je glazbeni izričaj drugačiji negoli u jednom "Nabuccu", a i tekst je na njemačkom.
Pokojni je maestro Nikša Bareza, sjeća se, imao svoje mišljenje o "Čarobnoj fruli" i Mozartu.
- Maestro je govorio da tu ne vidi verdijanski glas, ali mislim da je bio u krivu. Prije svega, to mi nije prvi Mozart u životu, pjevao sam opere na talijanskom, Don Bartola u "Figarovu piru" i Don Giovannija u "Don Giovanniju". Moje je mišljenje da onaj tko može pjevati Verdija može pjevati sve, a ne obratno, kako neki kažu. Sarastro je interpretativno težak, no nije i tehnički; uloga je duboka, koliko i Veliki inkvizitor u "Don Carlu". Lijepa uloga za basso cantabile - smatra Čikeš.
Prelaskom u zagrebački ansambl više će vremena provoditi u Zagrebu.
- Našao sam stan na Gornjem gradu, s pogledom na Gornji grad. Pjevat ću do kraja sezone Sulejmana u "Zrinjskom", pa Gazdu Marka u "Eri". Zatim sljedeće sezone premijeru Paraćeve "Judite", ulogu Holoferna, koju sam pjevao na praizvedbi i kojoj se jako radujem. Holoferno je dramski bariton, dakle izlazak iz faha - najavljuje bas koji već reprizno otprije pjeva "Nabucca" i "Rigoletta" u Zagrebu.
Mnogo je još opera u kojima bi se rado vidio u Zagrebu, a koje su ovdje već bile na repertoaru, što ne znači da neće opet u reprizu ili obnovu. Spominje Verdijeva "Don Carla", Rossinijeva "Seviljskog brijača", Donizettijevu "Luciju di Lammermoor" kao opere u kojima bi se volio vidjeti. O zagrebačkoj publici govori sve najbolje.
- Moje iskustvo je pozitivno u odnosu na zagrebačku publiku, gledalište mi daje vrlo pozitivan impuls. Uz dužno poštovanje splitskoj publici, zagrebačka publika je sofisticiranija jer ima ispred sebe veći repertoar, koji je ujedno i jedan od razloga mojeg prelaska u HNK Zagreb. Također, tu djeluje širok ansambl koji je zbilja na nivou, šef dirigent maestro Pier Giorgio Morandi radio je po cijelom svijetu i njegovi kriteriji su vrlo visoki u radu - nastavlja Čikeš.
O prethodnom radnom mjestu navodi sljedeće:
- Ljudi koji vole splitsku operu trebaju biti oprezni jer jednom kad se ansambl počne osipati teško ga je ponovo sastaviti. Potrebno je duboko poznavanje elementarnog funkcioniranja opernog ansambla da bi se osigurala njegova uspješna egzistencija. Ne kažem da više neću pjevati u Splitu, ali primarno kao gost koji valorizira svoj rad - zaključio je Čikeš