Senka Bulić: Moja Blanche Dubois uporna je u potrebi da ne prekine borbu za novu mogućnost

Napokon smo i u Zagrebu vidjeli predstavu o kojoj se cijele sezone priča - dubrovačku inscenaciju “Tramvaja zvanog čežnja” Tennesseeja Williamsa, u režiji Paola Tišljarića, sa Senkom Bulić u ulozi Blanche Dubois. To je jedan od velikih ženskih likova 20. stoljeća, južnjačka ljepotica koja živi u svijetu iluzija, alkoholičarka u vječnoj potrazi za ljubavi. Senka Bulić uspjela je zahtjevnoj ulozi dati sasvim svoj “okus”.

“Bilo mi je važno pokušati razumjeti nesporazume između Blanche i vanjskog svijeta i kroz to igrati njene različite strane, rafiniranu, duboko ranjenu ali i strastvenu, prkosnu, koja prelazi preko ruba. Ona je duboko svjesna razloga svoje propasti, ali i uporna u potrebi da ne prekine borbu za novu mogućnost. U njenoj provokaciji je i mogućnost otpora”, kaže Senka Bulić, koja je ove godine u dubrovačkom kazalištu Marina Držića s belgijskim umjetnikom Janom Fabreom radila “Noćnog pisca”, njegovu autobiografsku predstavu.

“Paolo Tišljarić je od kazališta u Dubrovniku napravio važno umjetničko mjesto, s repertoarom kojim stvara interes izvan lokalnih okvira. Jan Fabre kultni je redatelj s kojim mi je bila velika čast raditi. Divno iskustvo iz kojeg sam ponijela velike životne i umjetničke darove”.

Senka Bulić jedna je od ikona hrvatskog nezavisnog kazališta, a njezino kazalište Hotel Bulić, osnovano prije 20 godina, prepoznatljivo je po odvažnoj estetici i bavljenju klasicima na drugačiji način. “Ne žalim zbog odluke da stvaram na nezavisnoj sceni. To je manje komodna, ali meni draža pozicija za autorski rad i suradnje koje se teže mogu dogoditi u predvidljivim uvjetima. Ponosna sam što sam većinom radila na novim tekstovima, praizvedbama. Postavila sam tekstove Elfriede Jelinek, Mishime, Copija, Artauda… Ove godine radim 'Eduarda Drugog' Christophera Marlowea, također hrvatsku praizvedbu, kojeg je za nas preveo Mate Maras”, kaže zaposlena glumica čija je režija Krležina “Djetinjstva u Agramu”, u koprodukciji Festivala Krleža i kazališta Gavella, imala premijeru početkom srpnja. Odličan skor za jednu pandemijsku kazališnu sezonu.