Krenula je utrka za novi Zlatni Studio, a glasanje za ovu prestižnu, sedmu po redu medijsku nagradu nosi i neke novosti. Tako od ove godine pretplatnici na premium sadržaj Jutarnjeg lista imaju privilegij glasati dva puta unutar 24 sata. Putem portala jutarnji.hr čitatelji mogu glasati jednom dnevno, a pretplatnici premiuma ostvaruju prednost - a to je dati dva glasa u jednom danu svojim favoritima. Svi koji još nisu pretplatnici premium sadržaja mogu se pretplatiti OVDJE.
Naš Tomislav Čadež ovdje vam predstavlja petero nominiranih glumica u kategoriji Najbolje ženske kazališne uloge!
Glasajte za pobjednike u kategorijama za nagradu Zlatni Studio
Helena Minić Matanić
Ravnateljica u "Slučaju vlastite pogibelji"
Nimalo laka uloga negativke u predstavi o našoj tzv. svakodnevici
Helena Minić Matanić suvereno je zaigrala nimalo laku ulogu negativke u predstavi zapravo tmurnoj o našoj tzv. svakodnevici. Igra autoritet kojega zapravo nema i jedini čime raspolaže jest laž i represija. Udariti slabijega, zaštititi jačega – tako se i inače lakše napreduje, ne jedino u prosvjeti. Igra dakle lik koji mora biti otprve krajnje uvjerljiv, a nikako ne može biti simpatičan što je, među ostalim, glumački izazov koji ne može svatko svladati s mjerom. Osim što je uvjerljiva, postaje i još više zanimljiva kad utone u grotesku, kad njezin lik postaje gotovo nadrealno realan. Vrijedna jest i njezina suigra s partnerima, a osobito je plastičan njezin susret s naivnom, mladom nastavnicom od koje traži da se ispriča moćnim roditeljima razmaženo djeteta. Mnogi će se prepoznati u takvoj situaciji ili će prepoznati svoje susjede ili poznanike.
Hana Hegedušić
Ivette Pottier u "Majci Hrabrost i njezinoj djeci"
Igra hitro, gotovo instinktivno, a poseban jest doživljaj njezino pjevanje
Hana Hegedušić strastveno donosi zapravo ne odviše veliku ulogu u scenski kompliciranoj predstavi s malo prilike za postizanje zaokruženih situacija. Igra hitro, gotovo instinktivno, a poseban jest doživljaj njezino pjevanje. Donosi njime jednu gotovo bi se moglo reći izvanzemaljsku energiju i mnogo emocija koje se inače drugačije ne bi mogle izraziti. Njezin je lik krhak, opasan, simpatičan i antipatičan u isto vrijeme, a uvjerljivo se konstituiran i u odnosu s drugim likovima, koji također ne predstavljaju jedino osobe nego i prototipove ljudskog postojanja. Nota tragizma koju unosi u igru, a osobito u pjevanje, čine cijelu predstavu dojmljivom i upozoravajućom, pogotovo u današnjem europskom kontekstu, kad istom ravnicama ponovno lutaju osakaćeni ratnici i ratni profiteri. Ukratko, uloga zbog koje se pamti predstava i nakon što se zaboravi kako je posložena.
Jelena Miholjević
Lidija, Slava i Milica u "Moji tužnim monstrumima"
Tri uloge pomućenih žena koje se lome preko granice vlastitih iluzija
Jelena Miholjević iznijela je tri uloge pomućenih žena u izvrsnoj predstavi koja sa simboličnim pomakom prebire po našoj bliskoj prošlosti. Njezine žene u trilogiji jesu već zadane u svojoj poziciji prije nego što se pojave i njihov je razvoj, reklo bi se, dovršen. Nije međutim se još dogodio moment samoprepoznavanja. On se događa pred nama. Jelena Miholjević zanosnom igra trenutke kad se njezini likovi lome preko granice vlastitih iluzija, kad postaju samo ranjene ljudske životinje, kojima pomoć više nije potrebna, ali je potrebna sućut, koju zapravo izazivaju u publici a ne među likovima na pozornici. Igrati gluhonijemu ženu koja govori više nego što bi trebalo ili zdravu ženu koja šuti više nego što bi trebalo nije lako i nije lako ostati u toj igri nenametljiv i gotovo bi se moglo kazati prirodan. Najviše se od te tri uloge možda pamti Slava, žena koja živi i doslovno jednom nogom u grobu.
Nives Ivanković
Vesna u "Crnoj vodi "
Dojmljivo je zaigrala majku nestalog djeteta tako da i je žališ i poslije predstave
Nives Ivanković dojmljivo je zaigrala ulogu majke, koja uzalud traga za nestalim djetetom, kćerkom, tako da i poslije predstave žališ njezin lik toliko da ti se gotovo pomiješan sa stvarnošću. Gluma koja izlazi iz granice glumačke udobnosti i za koju je potreban nepredvidljivi rizik u gradnji. Njezin lik sidri cijelu fabulu, koja se eto ne razvija optimistično. Igra realnu osobu iz naše svakodnevice a opet izdignutu na razinu simbola i na razinu univerzalne poruke. Malu dalmatinsku obitelj izjeda neizvjesnost, a koliko ona mrvi, najviše eto pokazuje Nives Ivanković, čija energija jest nesvakidašnja i za glumački standard. Predstavu čini uvjerljivom na jednoj dubljoj razini, koja nije dakle dohvatljiva realističnim hodom. Još je k tome prigušila svaku moguću patetiku.
Anita Matić Delić
Amelia u "Suboti, nedjelji i ponedjeljku"
Njezina vedrina jest zarazna, a njezina nepredvidljivost izazovna
Anita Matić Delić igra duhovito naoko sporednu ulogu u obiteljskoj kronici u kojoj se ne događa ništa tragično ili odvratno. Daje lik emancipirane žene za koju pogrešno ispočetka pomisliš da je racionalna. Nije, ali nije niti luda. Pleše na granici između ironije i naivnosti, čime proizvodi privlačnu komiku kojom, kako se kaže, ubrzava vrijeme. Glavno joj je pogonsko gorivo autoironija pomiješana s neobuzdanošću, čime stvara napetost koja privlači i druge likove u radnji i publiku podjednako. Njezina vedrina jest zarazna, a njezina nepredvidljivost izazovna, tako da tu igru pamtimo dulje od ostalih kad se predstava završi. Glumica koja je uvijek spremna izaći iz sigurnih okvira i pokušati štogod novo, a koliko je moguće i izazovno, sporno, kako i duhovito, ako je dakle potrebno, a obično, kao u ovoj predstavi, jest.
