Umro je još jedan zaljubljenik u teatar, još jedan gospar nesklon zlu i sklon ljudima. Ivica Kunčević bijaše klasičan redatelj svoje generacije, ali i više od toga: krasna osoba, vjerujem i depresivna po prirodi.
Dakako, suđeno mi je da ljude sudim i po tome kako reagiraju na nepovoljne kritike. Ranjiv zapravo gotovo koliko i glumac, Kunčević je kritiku doživljavao kao poziv na dijalog. Žao mi je danas što nisam vidio neke njegove režije, a mogao sam, žao mi je što nisam recenzirao njegove knjige, a drago mi je što smo posljednjih godina više razgovarali. Posljednji put dulje, kakvih dva sata, kad je u Kazalištu Marina Držića, kod kuće rekli bismo, prije tri godine obilježio 50 godina rada predstavom "Ne plaćamo, ne plaćamo", prema...