Slave, na divan način, život fascinantne žene koja je bila prvo heroina, a potom i tragičarka. Ovo je - krasan album

Londonski sastav Public Service Broadcasting imali smo prilike slušati i gledati uživo na INmusicu i u Tvornici kulture, a na dosadašnjim albumima bavili su se različitim temama - obrazovanjem u socijalnoj državi, BBC-jem kao institucijom koju valja "čuvati kao zjenicu oka svoga", osvajanjem Mount Everesta, kozmonautikom Amerike i SSSR-a, uništenjem rudarstva i teške industrije u Velikoj Britaniji te Berlinom kao velegradom magičnog sjaja. Impresivne i često divne konstrukcije sazdane od instrumentalne elektroničke glazbe, postpunka i art rocka kombinirali su sa snimkama različitih govora, što je dovodilo do albuma koji su zvučali poput maštovitih glazbenih dokumentaraca, a potom na koncertima obogaćenih i filmskim snimkama iz Britanskog državnog arhiva, ako sam dobro zapamtio.

Na novom albumu "The Last Flight" bend se u sličnoj maniri pozabavio letačkim dosezima američke avijatičarke Amelije Earhart i njezinim, kako će se pokazati, posljednjim letom iznad Pacifika, 1937. godine. Premda su i raniji albumi PSB-a odašiljali melankoliju za vremenima kad se progres doimao smislenim i na boljitak čovječanstva, "The Last Flight" je zbog tragike hrabre junakinje najemotivniji album ovog intrigantnog sastava čija je glazba začudna sama po sebi, ali i zanimljivo sredstvo dokumentaristike. Amelia je bila prva koja je sama preletjela Atlantik, potom i Pacifik, a nestala je tijekom leta kojim je naumila obletjeti Zemlju. Probajte naći i pogledati dokumentarni film o toj veličanstvenoj ženi, a obavezno preslušajte i ovaj krasan album kojim joj PSB odaje počast.

Ne znam hoćemo li imati prigodu ponovo vidjeti i čuti PSB na pozornici, koja je ovaj put bila uređena poput kokpita Amelijina aviona, no dovoljno je preslušati "The Last Flight" kako bi se shvatila životna snaga i letačka hrabrost ove avijatičarke. Uvodna skladba "I Was Always Dreaming" s riječima Amelije Earhart, dok iza nje PSB slažu glazbenu temu sazdanu od potmulih gudača i tmaste elektronike, sugerira da se iz crnih oblaka spušta njezin srebrni avion, a u odjavnoj "Howland" nježan sintesajzer navodio na misao da je Amelia svoj vječni dom našla negdje iza obzora na kojem je nestala. Između tih dviju tema još je sedam pomno osmišljenih skladbi u iznenađujućem rasponu od krautrocka do americane koje čine izvanredno lijep album te slave letački i osobni život fascinantne žene koja je bila prvo heroina, a potom i tragičarka svoje ere.