Mladi dirigent Ivan Šćepanović, stipendist HNK Zagreb, ove je sezone novi dirigent splitskog "Orašara". Vođa zbora "Ivan Goran Kovačić" upustio se strastveno u milozvučje partiture Petra Iljiča Čajkovskog bez koje je adventsko i božićno vrijeme, kultura reklama i animiranih filmova, danas nezamislivo.
S obzirom na to da mu je Čajkovski među omiljenim skladateljima u povijesti glazbe, izuzetan mu je užitak dirigirati njegovu partituru.
- Ovaj je balet, kao i svaka njegova partitura, pravo remek-djelo koje karakterizira bogata orkestracija, lako pamtljive i inventivne melodije te duboka emocionalna izražajnost. Njegova sposobnost stvaranja živopisnih zvučnih pejzaža pomaže u oživljavanju čarobnog svijeta baleta, čineći ga jednim od najvoljenijih i najtrajnijih djela u klasičnoj glazbi i baletnim repertoarima. Ne volim monotonost pa uživam dirigirati tematski dinamičnu i heterogenu kompoziciju koja u malo vremena donosi toliko različitih emocija i ugođaja, ritmova i melodija. Najveći mi je gušt ‘Bitka‘ iz prvog čina. Najviše me podsjeća na njegov simfonijski opus koji ima posebno mjesto za mene u glazbenoj povijesti - govori Ivan Šćepanović.
Debi u zagrebačkom HNK očekuje ga, pak, u travnju s Verdijevim "Rigolettom", laureatom Nagrade glumišta.
- To će biti moja diplomska predstava, zbog čega sam počašćen i zahvalan HNK Zagreb koji me već drugu godinu stipendira - reći će dirigent koji je trenutačno ipak fokusiran na Čajkovskog, kojeg smatra i sjajnim opernim skladateljem.
- Emocionalna snaga i intimna atmosfera koja je prisutna u njegovim operama malo koga može ostaviti ravnodušnim, poglavito ako ste upoznati sa životnim borbama kroz koje je Čajkovski prolazio. Opere poput ‘Evgenija Onjegina‘, ‘Pikove dame‘, ‘Jolante‘ i ‘Mazeppe‘ na programima su svjetskih opernih kuća. Na našim pozornicama možda nisu toliko često kao one talijanskih i njemačkih skladatelja, ali nisu ni zanemarene - iznosi Šćepanović.
Mladi dirigent sin je vatrogasca i trgovkinje iz Kaštela koji se već sa šest godina zaljubio u Bachovu glazbu. Splitski "Orašar" za njega je vatreno krštenje na domaćem terenu, kako se kaže.
- To što sam na domaćem terenu, u Dalmaciji, olakotna mi je okolnost. Mislim da splitska publika ipak nije toliko oštra koliko mi imamo predodžbu. Ovo što sam ja doživio od publike, kao i od glazbenika u orkestru, bilo je izrazito pozitivno i poticajno, čak bih rekao da su sretni i ponosni zbog uspjeha nekoga tko se vratio u Dalmaciju sa znanjem i sposobnostima koje je usvojio na studiju ili radeći u drugoj sredini - nastavlja dirigent.
Legenda kaže da je u prošlom stoljeću tijekom prikazivanja opere "Ero s onoga svijeta" u Splitu, u doba kada je ta opera tek počela igrati na splitskoj pozornici, u momentu kad je tenor otpjevao "ja sam Ero s onoga svijeta" netko s balkona dobacio "ma ti si ona p.... s Matejuške". Jesu li mladom dirigentu nešto dobacili?
- Ako i jesu, a vjerojatno jesu, poznavajući splitski mentalitet, nisam čuo. Takve anegdote, a u kazalištu ih ima pregršt, vjerujem da ni mene neće zaobići. Možda bi sabiranje tih anegdota bilo dobro zapisati u nekoj knjizi - Priče iz kazališta - zaključuje Šćepanović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....