‘Mi smo poput nekakve sekte‘, raspoloženo mi je šapnula jedna ugledna liječnica na koncertu...

Zagrebački ljubitelji barokne glazbe jedva su nakon ljetne stanke dočekali Hrvatski barokni ansambl.

"Mi smo poput nekakve sekte...", raspoloženo mi je šapnula jedna ugledna liječnica na koncertu HRBA-e u Kerempuhu, njihovom privremenom obitavalištu. Barokna publika doista je posebna, iznimno posvećena glazbi kojoj kao da nema kraja u golemu odabiru primjeraka toga razdoblja, kao što je neiscrpna znatiželja i sada već 22-godišnje iskustvo ansambla koji vodi njegova prva violina Laura Vadjon.

HRBA-in svaki koncert posebna je cjelina povezana zajedničkim nazivnikom, a ovaj put bio je to program nazvan "Rođenje simfonije". Uz stručno pisan komentar muzikologa Trpimira Matasovića, bilo je korisno, a zvukovno nadasve atraktivno otkrivati rađanje oblika koji će se u preoblikovanjima epoha zadržati vrlo dugo kao jedna od trajnih skladateljskih inspiracija. Od najstarijeg u ovom programu, Engleza Williama Boycea do najmlađeg Bečanina češkoga podrijetla Paula Wranitzkog, uz asistenciju Bachova sina Carla Philippa Emanuela i Čeha Johanna Baptista Wanhala (djelovao i u Varaždinu), četiri ranobarokne simfonije izvedene su pod umjetničkim vodstvom oboista Andreasa Helma, uz blistavi angažman ansambla i istaknutijih pojedinaca, poput izvrsnih Marcela Vinca s fagotom i flautistice Ane Benić Šalinović. Disciplina i kontrola zajedništva svirke barokne glazbe uvijek je ljekovita, a zarazno prelazi s onih koji ga primarno njeguju, prvenstveno gudači i drveni puhači, do onih koji će već prema zahtjevnostima partiture povremeno sudjelovati u izvedbama, pa je tako bilo i ovaj put uz uzorne trube, rogove i timpane. Vrhunac večeri bila je svakako Velika simfonija u prigodi krunidbe Franje Drugog za njemačkog cara (1792.) Wranitzkog, atraktivna koliko i zabavna s divnim Menuetom u čije minijaturne finese kao da su zavirili nadolazeći valceri Johanna, a kasnije i Richarda Straussa.