Ako ga sretnete negdje u gradu ili poput mene na omiljenoj nam viškoj plaži Zaglavu, s velikim slušalicama na ušima, gotovo je sigurno kako neće slušati glazbu, već neki filozofski podcast. Ili audio knjigu s temom interpretacije klasične filozofije. Njegova sklonost prema filozofiji – a što je to nego ljubav prema mudrosti –razlog je što na ovogodišnjem INmusic festivalu nastupa meksički bend Descartes a Kant, koji glazbeno opisuju kao kombinaciju Yeah Yeah Yeah i Franka Zappe. Ime su preuzeli, objašnjava Zoran Marić, iz filozofske knjige koja sadrži poglavlje pod nazivom “Od Descartesa do Kanta” i koja se bavi filozofskim radovima ovih autora što su oblikovali modernizam.
“Njih ću svakako poslušati. Na novom albumu se bave i umjetnom inteligencijom, odnosno jedan član benda im je UI – stroj koji daje upute”, objašnjava Zoran Marić, jedan od naših najpoznatijih koncertnih promotora, s kojim razgovaramo u novim uredima u Zagrepčanki, najdugovječnijeg i trenutno jedinog zagrebačkog internacionalnog rock festivala INmusic. Prema kojem naš grad ima ambivalentan odnos ali, srećom, ne i brojna publika. Jer svima nam je teško palo njegovo otkazivanje – prvo dvije godine zaredom (2020./2021.) zbog pandemije covida, a nakon što se spektakularno vratio 2022. godine s headlinerima kao što su The Killers, Nick Cave, Idles, Sleaford Mods i Fontaines D.C., lani je kao hladan tuš došla vijest o otkazivanju zbog nepostizanja ikakvog dogovora s Gradom oko podrške festivalu, pa smo još jedan kraj lipnja proživjeli bez tako potrebne doze stranog rock’n’rolla na jarunskom Otoku mladosti.
Marić je kolerik, čovjek poduzetnog duha, no sklon ljutnji, pogotovo kad smatra da je nepravda u pitanju. Ovogodišnji festival čije su glavne zvijezde The National, Viagra Boys, Hozier i The Smashing Pumpkins organizira entuzijastično, no u neprestanoj borbi s birokratskim vjetrenjačama. Koje kao da nikako da shvate da je INmusic – naša vrata u internacionalni svijet kvalitetne popularne glazbe – krucijalan za ovaj grad. Pred nama je tako 18. izdanje ovog festivala koji se održava od 24. do 26. lipnja i kao da je sad već postao standard da na festival dolaze u velikom broju roditelji i njihova, uglavnom već odrasla djeca.
Tržišna utakmica
Za početak pitamo Marića kako je nakon godine pauze ponovno raditi festival. “Nama i nije tolika pauza jer je organizacija festivala intenzivan posao, a kako je bilo pokušaja da se festival održi i 2023. godine, što se nije nažalost dogodilo, mi zapravo i nismo prestali raditi. Festival se mora početi pripremati u travnju tekuće godine da bi se održao u ljeto sljedeće godine. To je jedini način da se opstane u tržišnoj utakmici koja je ogromna i globalna. Biti konkurentan na svjetskoj razini teško je u bilo kojem poslu, a pogotovo je teško kad nastupate s tržišta od samo 3,8 milijuna ljudi. To je predgrađe Londona ili Pariza, pa je činjenica da mi sve ove godine uspijevamo organizirati festival izniman uspjeh. Kod nas bendovi žele doći svirati jer imamo odličnu međunarodnu reputaciju kod agenata i bendova. Naša odluka o pauziranju od godine dana na festivalskoj poslovnoj sceni prihvaćena je s razumijevanjem, a kad smo im rekli da se vraćamo, srdačno smo dočekani. To se, vjerujem, ove godine vidi po odličnom programu. Agencije koje zastupaju bendove cijene našu pouzdanost jer znaju da će dobiti ono što smo se i dogovorili, uz odličnu publiku, što je bendovima, naravno, jako važno. Naravno, da bismo sve to ostvarili, moramo imati veliku podršku lokalne zajednice kao što je imaju i svi drugi međunarodno etablirani festivali u Europi”, objašnjava Marić i kaže da se ulaznice prodaju dobro te da očekuje brojnu publiku.
Naglašava: “Važno je da smo dobili veliku podršku javnosti. Jer smo ovih 18 godina i opstali prvenstveno zahvaljujući publici koja je kupovala ulaznice za festival. Kako bismo imali konkretne podatke, u suradnji s Ipsosom, napravili smo istraživanje stavova građana o tome kakvu reputaciju ima INmusic u Zagrebu, ali i na razini Hrvatske. Istraživanje se radilo u općoj populaciji na reprezentativnom uzorku jer znamo da nas festivalska publika voli – uostalom iz godine u godine kupuju ulaznice za festival. Rezultati istraživanja pokazali su da 95 posto anketiranih u Hrvatskoj i Zagrebu smatra da je festival važan za kulturu i turizam našeg grada i zemlje. Moram priznati da nismo očekivali tako veliku podršku festivalu. Oni koji smatraju da smo jako važni za kulturu i turizam – njih je velikih 60 posto. Također, i 86 posto anketiranih smatra da Turistička zajednica grada Zagreba treba snažno podržavati festival.”
Istraživanje je doista bilo temeljito. Marić iznosi još važnih rezultata. “Jedno od pitanja u istraživanju bilo je i koliko je građana tijekom ovih 18 godina posjetilo festival. Rezultat je bio da je 43 posto građana Zagreba posjetilo INmusic, a to je doista ogroman broj. Iz drugih dijelova Hrvatske brojke su također impresivne jer je festival posjetilo 31 posto građana. Govorimo o građanima od 16 do 60 godina.”
Treba naglasiti da na festival dolazi i mnogo strane publike. I ove se očekuje da je bude u velikom postotku od 40 do 50 posto. “Nužan nam je dio strane publike, bez nje ne bismo opstali s obzirom na to koliko su veliki troškovi međunarodno konkurentnog i relevantnog glazbenog festivala. No, mislim da je važno pitanje koje treba istaknuti, pitanje identiteta grada Zagreba i INmusica kao njegova važnog dijela. To je pitanje o kojem se dovoljno ne raspravlja, a to znači da mi kao zajednica ne raspravljamo dovoljno o tome oko kojih se vrijednosti mi okupljamo. Zato ćemo se ove godine posebno posvetiti tom izvornom, tradicionalnom, antičkom pojmu festivala. Festival znači slavljenje vrijednosti do kojih je zajednici stalo. Danas se svašta naziva festivalom radi povećavanja komercijalne vrijednosti nekog proizvoda, a to ukazuje na to da se u zajednici i dalje na neki način sluti izvorno antičko značenje pojma festivala. No, kako je korijen značenja riječi festival slavljenje vrijednosti do kojih je zajednici stalo, te vrijednosti treba osvijestiti. Na najznačajnijem spomeniku zapadne civilizacije, Partenonu na Akropoli, na njegovu frizu reljefno je prikazan festival božice Atene – Panateneje, a Atena je božica mudrosti i rata. Zbog takve tradicije zapada, značenje pojma festivala ne može se reducirati na puku zabavu, no da se razumijemo, slavljenje nečega podrazumijeva i zabavu, tako da je značenje pojma festivala puno šire i dublje”, s velikim žarom i humanističkom erudicijom objašnjava Marić kojeg pitamo da komentira kako je INmusic postao festival na koji dolaze roditelji i njihova odrasla djeca.
Jasna estetika
“Da, to je lijepo, i potvrda ozbiljne tradicije kada festival ima toliko dugo trajanje da se roditelji žale da njihova djeca ne žele ići na isto mjesto kao i oni. Odnosno, da uobičajeno djeca u tinejdžerskoj dobi ne žele da i roditelji budu na mjestu njihova druženja. To je potvrda značenja našeg festivala za zajednicu koji okuplja generacije i koji je osvijestio vrijednosti za koje se zalaže. Mi smo uvijek znali za koju se estetiku zalažemo. Mi ovo ne bismo radili da nas zanima isključivo komercijalni pristup i da nam je ideja da je festival način na koji se može doći do zarade. Jer naš je životni odabir drugačiji. Ne mjere se sve stvari time koliko novca donose, jer je po definiciji novac sredstvo, tj. nije vrijednost sama po sebi. Naš festival ima jasnu estetiku i njegovanje te estetike vidimo kao vrijednost po sebi – nas zanima estetika slobode – a jedan vid njene artikulacije vidimo u kvalitetnoj suvremenoj glazbi, rock ‘n’ rollu u najširem smislu. Nas zanima umjetnost, glazba koja proizlazi iz duboke unutarnje potrebe nekog umjetnika, a ne iz želje da se dodvori publici.”
Koliko publike očekuje ove godine? “Teško je točno projicirati no očekujemo oko 20.000 ljudi po danu festivala. Najbolje posjećen INmusic festival bio je 2018. godine, a nešto slično očekujemo i ove. Ove godine ugošćujemo Hoziera, koji kod nas možda i nije toliko poznat ali je svjetsko ime broj 1. Kod nas prepoznavanje suvremenih izvođača i bendova uvijek dolazi sa zakašnjenjem. Primjerice 2013. smo imali Arctic Monkeys taman kada su objavili album ‘A.M.’ koji ih je učinio globalnim zvijezdama, a kod naše javnosti su prošli nedovoljno zamijećeno da bi već na jesen svi htjeli vidjeti AM na INmusicu iako su bili baš na INmusicu prije nekoliko mjeseci. Hozier će sigurno privući više publike jer već ima niz odličnih pjesama, ali i jednu koja je postala veliki hit ‘Take me to Church’. Koliko je Hozier globalno tražen govori činjenica da ga trenutno, kao rock izvođača, mjesečno na Spotifyu sluša 57 milijuna ljudi, a Eda Sheerana, koji je opće poznata pop zvijezda, sluša 65 milijuna ljudi. Hozier je trenutno najvruće svjetsko ime u žanru rock glazbe, a dolazi u Zagreb jer INmusic ima ozbiljnu, svjetsku reputaciju. I Keanu Reeves je tražio da sa svojim bendom Dogstar nastupi na našem festivalu jer je čuo da je INmusic jedan od najboljih rock festivala na svijetu. Koliko je meni poznato, kod nas holivudske megazvijezde nisu nikada dolazile nešto raditi, pa evo i tome segmentu jednog doprinosa INmusica zagrebačkom turizmu i kulturi.”
No u Zagrebu je dosta veliko uzbuđenje i zbog dolaska Viagra Boysa, švedskog punk benda iz Stockholma koji je publiku osvojio sa svojim zadnjim albumom “Cave World”. “To je jedan od njihovih rijetkih nastupa u Europi, agent je rekao da smo odličan festival i da trebaju svirati kod nas. Nas je 2017. nazvao menadžer Depeche Modea i rekao da bend želi svirati na festivalu. Mi smo, naravno, htjeli ugostiti tako velik i značajan bend, ali na kraju to ipak nismo mogli financijski podnijeti sami. Ne smijem komentirati iznose, ali mogu reći da su nam nudili popust od pola milijuna eura, što je bila velika prilika za dodatnu svjetsku afirmaciju Zagreba. Mi smo to prenijeli nadležnim institucijama, no doživjeli smo potpunu ignoranciju, nije nitko htio razgovarati s nama o tome”, s malo gorčine u glasu prisjeća se Marić koji je na INmusic ove godine želio dovesti i Smile, novi projekt Thoma Yorka i Jonnyja Greenwooda iz Radioheada. Grupa je ipak odabrala pulsku Arenu koju nije uspjela prodati tako da je koncert prebačen u manji prostor, pulsko rimsko kazalište.
“Žao mi je da nisu izabrali INmusic, i što je slab odaziv na koncert, jednostavno su krivo procijenili. Takav rasplet na kraju nije dobar ni za koga, ni za bend, ni za promotora, ni za Hrvatsku u koju Smile vjerojatno više nikad neće doći. To je obrazac koji se ponavlja zadnjih 20 godina, jer zbog geografske pozicije strani organizatori iz nepoznavanja tržišta nagomilavaju koncerte koji na kraju loše prođu, pa zatim slijedi koncertna suša do novog ciklusa. I na ovom primjeru možemo vidjeti zašto je za zajednicu važno imati međunarodno etabliran kvalitetan rock festival kao što je INmusic, jer time se dobiva kontinuitet u kulturnoj i turističkoj ponudi i očito je da to publika i građani prepoznaju. Zašto mi stalno naglašavamo da smo nezavisni festival? Ove godine se dogodilo da imamo bolji line-up od Sziget festivala u Budimpešti koji je kupila korporacija i raspolažu budžetom od 30 do 40 milijuna eura. No taj budžet kod korporativnih festivala ne pomaže kvaliteti programa jer je logika slaganja programa sasvim drugačija. Ulazak korporacija u festivalsku industriju pretvara festivale u tvorničke trake radi stjecanja profita jer je logika korporacija takva da je sve podređeno profitu pa su svi zaposlenici dužni isporučiti profit, i to svake godine sve veći i veći. Ako to ne uspiju, ispadaju.”
Zamka korporacija
“Zbog toga jedino neovisni festivali uz podršku lokalne zajednice mogu imati slobodu koja je vrlo skupa kako bi radili kvalitetni program na korist svoje zajednice. Zanimljiva je činjenica da niti jedan promotor u Francuskoj i Italiji ne može izravno razgovarati s agentom nekog velikog svjetskog benda jer korporacije kao što su Live National, AEG ili Eventim imaju ekskluzive za cijele države. Mi možemo direktno razgovarati s agentima bendova jer Hrvatska nije zanimljiva korporacijama s obzirom na to da se ovdje ne može ostvariti profit na ovom poslu. Live Nation ima ekskluzivu za Francusku, tamo je aktivan u manjoj mjeri i AEG pa se oni sad malo tuku na francuskom tržištu”, objašnjava naš sugovornik kojeg pitamo kako to da je uopće malo dobrih koncerata u ovom dijelu Europe, jer se i Austrijanci žale da su malo tržište te da ih zanemaruju. “U korporativnom svijetu mala tržišta nikome nisu zanimljiva niti u jednom poslu. Mi dođemo kao tračak onoga kako su se nekada radili koncerti ili festivali. Korporacije nas ne žele raditi jer je tu previše posla, a nikakva zarada”, govori Marić s kojim prolazimo i kroz ostale izvođače ovogodišnjeg festivala.
“Svirka Röyksoppa na INmusic jedan je od tri njihova nastupa ove godine u Europi. Smashing Pumpkins su na turneji po arenama i ovo je jedan od njihova tri festivalska nastupa. The National su dobro poznati našoj publici i dovodimo ih u suradnji s Matom Škugorom, koji ih je među prvima u Europi radio u Zagrebu. Bend će na vlastiti zahtjev svirati dvosatni koncert. Nisu bili sedam godina u Hrvatskoj, njihov nastup će biti dosad produkcijski najbogatiji, dolaze s tri kamiona opreme – oni su sad headlineri Primavere, a set lista je sastavljena od best of pjesama.”
No, kao što znamo, nije sve u glazbi. Koliko god je Jarun, odnosno njegov Otok mladosti možda idealno mjesto za održavanje jednog festivala ovakvog kalibra, uvijek se postavlja pitanje – kako doći do mjesta održavanja. Pogotovo ove godine kad su gradske vlasti potpuno zabranile promet vozila na Jarunu.
“U razgovorima smo s gradskim Uredom za promet, volja postoji, u planu je da se za vrijeme trajanja festivala uvedu dva autobusa koji bi vozili oko prstena na Jarunu. Sada autobusi voze samo preko vikenda. Namjerava se postaviti i dosta privremenih vezišta za bicikle. A bilo bi dobro i važno da ZET pojača noćne linije za festivalske dane – kako se to radi i u svim velikim europskim gradovima za vrijeme trajanja njihovih festivala”, kaže Marić.
No, ono na čemu posebno ove godine inzistira Zoran Marić jest festivalski element okupljanja društva oko estetike slobode. “Pozvat ćemo likovnjake, književnike, glazbenike, neke samozatajne ljude, sveučilišne profesore, neke ljude s Instituta za filozofiju da dođu na festival. Ne želimo da trenutno glazbena preferencija ili cijena ulaznice ikome od njih bude prepreka – jer želimo okupljanjem potaknuti taj duh slobode i kreativnosti.”