Beogradski Artan Lili od osnivanja do danas izrastao je u jedan od najkvalitetnijih i kreativno najprogresivnijih alter rock bendova u regiji, a svojih prvih deset godina rada obilježit će regionalnom turnejom u sklopu koje u subotu, 19. studenoga, stižu i u zagrebačku Tvornicu kulture.
Bojan Slačala (bas i vokal), Romana Slačala (vokal i daire), Marko Ajković (bubanj) i Ivan Skopulovič (gitara) vjernoj publici donijet će svoj prepoznatljiv i zarazan noise pop zvuk praćen uvijek zanimljivim vizualnim showom, a evo što nam je Bojan, karizmatični frontmen ovog hvaljenog benda, ispričao uoči dugoočekivane svirke u hrvatskoj metropoli.
Koncertom u Zagrebu obilježavate prvih deset godina rada benda. Koliko ste se promijenili i rasli u tom periodu? Kako zamišljate sljedećih deset godina - jeste li kolektiv koji intenzivno razmišlja o budućim koracima ili se jednostavno prepustite pa što bude - bude?
- Meni osobno sve to izgleda kao jedan trenutak koji je tako brzo prošao, prebrzo. Kad se osvrnem, mogu reći da ništa ne bih mijenjao i da bismo kao bend teško napravili više i u najboljim uvjetima. Da smo npr. bili u New Yorku, mislim da ne bismo više napravili nego ovdje gdje smo sve i radili. Kad pogledate naš opus, onda shvatite da smo snimili videospotove za skoro sve pjesme, uz visok nivo umjetničke izvedbe, što nije lak zadatak ni najvećim svjetskim bendovima. Ustrajali smo u našoj namjeri i ne planiramo stati na tome. Idemo dalje, u nove kulturne pobjede!
Kako ste podnijeli ovo dugo pandemijsko razdoblje bez svirki uživo? I kako općenito reagirate na krizne situacije, kako ih rješavate?
- Mogu se pohvaliti da smo jedan od rijetkih bendova koji je uspio održati koncertne aktivnosti tijekom čitavog perioda pandemije. Nije bilo lako, ali opstali smo svirajući i snimajući nove singlove te spotove. Dovoljno smo zreli i znamo da je zajedništvo najvažnije u kriznim situacijama. I rad. Nitko vas za to ne može pripremiti, ali kad se desi, kao što se desilo s pandemijom, onda teško možete smisliti nešto pametnije. Sad je konačno došlo vrijeme da se regionalnoj publici predstavimo u najboljem svjetlu u sklopu turneje ‘10 godina teškog undergrounda‘. Pokušat ćemo sve ono što smo prošli i preživjeli u ovih deset godina predstaviti u sat i pol vremena audiovizualnog performansa. Dakle, naboj će biti izuzetan.
Snažni tekstovi koji zadiru u socijalne, ali i osobne odnose vaš su najjači adut. Koliko vam je bitno da vaše pjesme publici prenesu određenu poruku i natjeraju ih na promišljanje? Biste li se složili s nekim kolegama da su krize (bilo koje vrste) najplodnije tlo za umjetnike i njihovo izražavanje? I koliko je zapravo teško biti slobodan umjetnik u ovoj našoj uvijek nestabilnoj regiji?
- Pazite, svaki umjetnik je slobodan u onoj mjeri u kojoj on to želi biti. Mi smo samostalni umjetnici. To je velika razlika. Uspijevamo živjeti od ovog (najboljeg) zanimanja na svijetu i velika je privilegija što se možemo baviti kulturom na Balkanu i od toga živjeti, a da pritom ne pristajemo ni na kakvu vrstu kompromisa u kreativnom procesu. Sve radimo onako kako mi to želimo, naravno - u skladu s mogućnostima. Složit ćete se da je to velika stvar.
Mislim da je svima jasno kako žive i rade umjetnici kod nas, okruženi hipermarketom problema koji nude isto toliki broj tema za obradu. Dakle, samo treba raditi. Ono što sam ja identificirao kao problem u umjetnosti visoko razvijenih zemalja jest to da se tamošnji umjetnici nemaju protiv koga ‘boriti‘. Država ti da 13 plaća, pa te još časti 14. da se bolje provedeš na godišnjem odmoru koji traje mjesec dana. I kako da ti onda pišeš o problemima kad oni ne postoje? To dovodi do sterilnosti i stagnacije u umjetnosti. Slično je i s filozofijom koja bi trebala biti pokretač svega.
Krajem prošle godine objavili ste pjesmu “Rokenrol posle rokenrola“ sa Zoranom Kostićem Canetom iz Partibrejkersa - što vama zapravo predstavlja rokenrol - i u glazbenom, ali i životnom smislu?
- To je naš život i naše opredjeljenje. To je ono kad možeš ustajati u podne svaki dan bez izuzetka, a ti ipak raniš svako jutro kako bi napravio što više toga. To je motor stvaralaštva koji nas i dalje gura naprijed. Publika tu posvećenost najbolje osjeća kroz pjesme - njih nikad ne možete prevariti.
Osim već spomenute pjesme, tu su i još četiri suradnje s drugim kolegama sa scene - ima li netko iz Hrvatske s kim biste voljeli udružiti snage?
- Oduvijek smo se ‘palili‘ na ideju o snimanju pjesme s Pips, Chips & Videoclips. Sviđa nam se kako oni to rade. Generalno, pjesme su te koje određuju sve i nadam se da ćemo imati priliku raditi s njima. Naravno, prvo treba završiti suradnje koje smo već započeli. Sljedeći singlovi bit će jedno svojevrsno ludilo spojeva različitih glazbenih pravaca.
Kako se kao bend nosite s promjenama na globalnoj glazbenoj sceni, novim zvukovima i pravcima? S čime apsolutno nikad ne biste koketirali/eksperimentirali u svom izričaju?
- Up-to-date smo sa svime što se događa na svjetskoj sceni. S pozornošću pratimo sve. Nešto ima utjecaja na nas, no većina nema. Ono što nam se sviđa inkorporiramo u svoj rad, to nam ne predstavlja nikakav problem. Samo slijedimo ono što nam pjesma zapovijeda da radimo i sve je podređeno tome - pjesmi. Ispostavilo se da nas, kako vrijeme prolazi, sve više vole i cijene, što je sjajna stvar. Ne podilazimo nikome, tj. nema eksperimentiranja u pogrešnom pravcu.
Koliku ulogu u vašem stvaralaštvu igra vaš ego? Je li on vaš pokretač i je li vam u nekim situacijama ipak možda naštetio?
- To je vječna borba - obuzdavanje sebe. Neupitno je da je ego pokretač svakog stvaraoca. Morate ga znati kontrolirati, kao automobil. Ne vrijedi vam puno ako ga vozite 300 kilometara na sat u pogrešnom pravcu. Nećete daleko stići.
Glazba i politika - kako stojite s time?
- Nikako. To su dvije stvari koje ne bi trebale imati nikakvu zajedničku vezu (osim kritičke s glazbene strane). Jasno je da glazba ne može naštetiti politici koliko ova može glazbi. Tu umjetnik stvaralac stupa na scenu, jer njegova obvezujuća uloga jest kritizirati sve anomalije u društvu i zajednici, koje u suvremenom svijetu uzrokuje upravo loša politika. Sve ono pogrešno što je politika napravila svima nama, mi to sad moramo ispravljati. To nije lako, ali to je naša obveza i sudbina - širenje ljubavi i zajedništva - jer to je jedino normalno.
Što nam možete reći o vašem trećem albumu, koje granice ste pomaknuli na njemu i koje glazbene novitete nam donosite? I odakle super ideja o objavljivanju pojedinačnih pjesama na Bandcampu? Kako je vaša publika reagirala na takav potez?
- Morali smo pronaći najadekvatniju formu za izdavanje. Zato smo i smislili tu sukcesivnu formu - svako malo novi singl praćen videospotom. Približiti se publici u skladu s okolnostima u kojima često nemate više od nekoliko minuta za nečiju pažnju. U tom smislu je forma singla idealna za razliku od albuma.
Što članovi Artan Lilija rade kad nisu u glazbi, što vas veseli izvan scene, okupira vam misli i slobodno vrijeme?
- Ja igram Fortnite! Volim videoigre od ranog djetinjstva. Romana je strastvena fotografkinja. Svatko ima nešto svoje što unosi u Artan Lili i u tome je ljepota različitosti!