Kontroverzni američki redatelj Woody Allen, autor kultnih filmova poput "Annie Hall" ili recentnijeg "Blue Jasmine", na ovogodišnjem Venecijanskom filmskom festivalu predstavlja novi romantični triler "Coup de Chance", svoj pedeseti, a moguće i posljednji film. Film snimljen na francuskom jeziku i s francuskom glumačkom postavom, smješten je u Parizu i još je jedna, piše Variety, dramatična priča "o ubojstvu koje počini lik koji se isprva čini suviše civiliziranim i ‘normalnim‘ za takav čin".
Kada udata žena Fanny (Lou de Laâge) sretne Alaina (Niels Schneider), poznanika iz srednje škole, neočekivani susret Fanny, Alaina te njena supruga Jeana (Melvil Poupaud) uvući će u vrtlog opasnih odluka.
"Pravo je olakšanje i užitak vidjeti da je Allan napisao scenarij koji se ne temelji na ‘neurotičnosti‘ i koji je prepun vibrantnih sudionika koji nas uvijek iznova iznenađuju", tvrdi Variety koji smatra da je riječ o najboljem Allanovom filmu od "Blue Jasmine" ili čak "Završnog udarca".
Iako mu ideja za nove filmove ne nedostaje, Allen u 88. godini života, otkrio je za Variety, više nema toliko elana za skupljanje novaca kojima bi financirao nove projekte.
Sakupljanje financija posebno mu otežavaju i medijski popraćene optužbe za navodno seksualno zlostavljanje kćeri Dylan Farrow. Vezana uz navedenu kontroverzu je i činjenica da kompanije odbijaju distribuirati Allanove filmove u Americi pa njegovi uradci iz 2019. ("Kišni dan u New Yorku") i 2020. ("Rifkin‘s Festival") godine nisu prikazani u njegovoj domovini.
Sporni slučaj istražila su dva važna istraživačka tijela, tvrdi Allen, prema kojima navedene optužbe ne stoje.
"Zbog činjenice da su i dalje prisutne uvijek se čini da se ljudima možda sviđa ideja da su one tu. Možda u tome ima nešto što ljude zanima. Ali zašto? Zašto? Ne znam što se više može učiniti osim istrage, koja je besprijekorno obavljena. Jedna je trajala nešto manje od godinu dana, a druga više mjeseci. Ispitani su svi kojih se one tiču, a obje istrage došle su do istog zaključka", napominje, među ostalim, Allen koji kulturu otkazivanja smatra apsurdnom.
"Ne razmišljam o tome. Ne znam što to znači biti otkazan. Za mene je godinama sve isto. Snimam filmove. Ono što se promijenilo je prezentacija filmova. Ja radim i rutina je za mene ista. Pišem scenarij, skupljam novce, napravim film, snimim ga, editiram ga i on izađe u svijet. Razlika nije u kulturi otkazivanja. Razlika je u načinu predstavljanja filmova. To je najveća promjena", dodaje redatelj koji nakon jubilarnog pedesetog naslova dvoji o daljnjem radu na filmovima.
Ako sljedećeg filma bude, snimat će ga, otkriva, u New Yorku, koji je igrao važnu ulogu u raznim Allenovim filmovima, uključujući kultni film "Annie Hall", "Hannah i njezine sestre", "Meci iznad Broadwayja" te "Manhattan".
"Razmišljao sam o tome da mi je ovo pedeseti film i da moram odlučiti želim li nastaviti snimati filmove. Razmislio sam o dvije stvari. Prva je da je uvijek naporno skupljati novce za film. Želim li prolaziti kroz to? Snimanje filma je jedna stvar, ali skupljanje novca za film je mučno i neglamurozno. Kada bi netko istupio iz sjene i rekao: ‘Dat ću ti novac za tvoj film‘, taj bi faktor pridonio snimanju novog filma. Druga je stvar, pak, što se dogodilo s filmovima. Ne sviđa mi se, a ne znam niti ikojeg drugog redatelja kojem se sviđa, stvaranje filma koji nakon dva tjedna završi na televiziji ili streamingu.
To nije vrhunac kulture. U prošlosti je bilo mnogo predivnih filmova, a sada nema mnogo takvih filmova. Kada sam želio ići u kino, znalo je biti po tri ili četiri filma koje sam jedva čekao pogledati. Svaki tjedan bi se prikazivao Truffautov, Fellinijev, Bergmanov ili Kurosawin film. Sada se vrlo malo europskih filmova uopće prikazuje u Sjedinjenim Američkim Državama. Mislim da nam kultura nije u predivnom momentu, kinematografija nikako nije", mišljenja je Allen.