Radko Polič, slovenski kazališni i filmski glumac, preminuo je u 81. godini života.
Polič je rođen 18. kolovoza 1942. godine u Črnomlju. U ljeto 1965. diplomirao je dramu i umjetnički govor na Akademiji za kazališe, radio, film i televiziju u Ljubljani. Ostvario je preko stotinu kazališnih i preko pedeset filmskih uloga.
"Polič je ostavio neizbrisiv trag na kazalištu u Sloveniji. Popis uloga koje je igrao, a po kojima će ga pamtiti publika, dugačak je i neprocjenjiv. Poštivali su ga i u Sloveniji i u bivšoj Jugoslaviji", reklo je Udruženje dramskih umjetnika Slovenije koje je potvrdilo da je Polič preminuo.
Većinu svojih dramskih uloga ostvario je u slovenskim kazalištima od Trsta i Nove Gorice preko svih profesionalnih pozornica Ljubljane do Celja i Maribora.
Uvijek je bio tražen i cijenjen kao glumac na pozornicama i kazališnim festivalima bivše Jugoslavije.
Dobio je dvije Sterijine nagrade za glumu (1979. i 1982.), a sarajevski festival MES okrunio je njegovu predstavu Zlatnim lovorovim vijencem (1987.). Dobitnik je Župančičeve nagrade (1991.) i nagrade za najbolju predstavu na Festivalu monodrame u Ptuju (2001.).
Najšira publika zna ga najviše po ulogama nacističkih oficira u klasicima poput "Partizanske eskadrile" i "Balkan ekspresa". Zapaženu ulogu ostvario je i u filmu "Idealist" iz 1976. godine, a za nju je dobio i Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu.
U hrvatskoj kinematografiji glumio je u filmovima "Crveni i crni" (1985.). Nakon što se Hrvatska osamostalila, igrao je u filmovima "Je li jasno, prijatelju?" (2000.), "Libertas" (2006.) i "Noćni brodovi" (2012.).