Hrvatski filmski redatelj i scenarist crnogorskoga podrijetla Veljko Bulajić preminuo je u utorak u 97. godini života.
Bulajić je rođen 22. ožujka 1928. u Vilusi kraj Nikšića u Crnoj Gori. U trećoj je godini preselio u Sarajevo, a 1943. godine pristupio partizanskom pokretu. Iduće je godine teško ranjen, a od 1946. godine živi u Zagrebu.
Školovao u večernjim školama te radio u odjelu za kulturu Doma JNA. Razvojačen je 1950. godine. Kasnije je upisao filmski tečaj u Jadran filmu, a potom kao stipendist studirao filmsku režiju u Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu.
Nakon što je bio asistent Vatroslava Mimice na igranom filmu "U oluji" (1952.), režirao je šest kratkometražnih dokumentarnih filmova, prvi od kojih je bio "Kamen i more" (1953.).
U igranom je filmu debitirao je s "Vlakom bez voznog reda" (1959.). Taj je film na Pula Film Festivalu dobio nagrade za najbolji film i najbolji scenarij. "Vlak bez voznog reda" uvršten je u glavni program Filmskog festivala u Cannesu.
Utjecaj talijanske kinematografije zamjetljiv je u cjelini njegova opusa.
U središtu Bulajićeva opusa ipak trajno ostaju ratna drama i spektakli o II. svjetskom ratu u svjetski poznatim filmovima "Kozara" (1962.) i "Bitka na Neretvi" (1969.), produkcijskom vrhuncu jugoslavenske kinematografije.
Dvadesetostoljetna političko-povijesna tematika obilježava i ostale njegove filmove "Atentat u Sarajevu" (1975.), "Visoki napon" (1981.) i "Donator" (1989.).
Nakon razornog potresa u Skoplju 1963. realizirao je dugometražni dokumentarni film "Skopje 63" (1964.), za koji je primio više međunarodnih nagrada.
Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo dobio je 2009. godine.