Austrijski redatelj Ulrich Seidl bio je nepoznat čak i upućenijim filmofilima sve dok 2001. - u trenutku kad je imao 40 godina - nije snimio svoj prvi igrani film "Hundstage" (Pasji dani). Taj sjajni i provokativni film pretvorio ga je u redateljsku arthouse-zvijezdu, što je otad i ostao. Od tada do danas Seidl je naredao niz igranih i dugometražnih filmova koji su šokirali prikazom tabuiziranog i skarednog, pošemerenih društvenih odnosa te bizarnih zakutaka Austrije.
Seidl je, međutim, i prije "Pasjih dana" bio sjajan režiser. Do tog časa bavio se samo dokumentarizmom, a ti njegovi rani dokumentarci ludi su i briljantni.
Ovog tjedna može ih upoznati i zagrebačka publika. U Kinu Tuškanac, naime, u ponedjeljak počinje sedmodnevna retrospektiva Seidlovih filmova unutar koje će biti prikazano 14 naslova iz svih faza. Program otvara najnoviji Seidlov igrani film "Rimini" (2022.) koji je premijeru imao zimus u Berlinu. Podsjetimo, pisali smo o ovom filmy dok je bio na Berlinaleu, junak Seidlovog filma je Ricky Bravo (Michael Thomas), pjevač koji je na vrhuncu karijere bio nešto između austrijskog Zdravka Čolića, Toma Jonesa i Ivice Šerfezija.
U programu su i njegovi poznati igrani naslovi "Pasji dani", "Eksport import" (2007.) ili trilogija "Raj" (2012.-2013). Za filmofile će, međutim, najveća poslastica biti pogled u Seidlove manje poznate i ranije dokumentarce. Tako "Životinjska ljubav" (1995.) crnohumorno tematizira odnos Austrijanaca prema kućnim ljubimcima, a "Isuse, ti znaš" (2003.) njihov odnos prema vjeri. "Posljednji muškarci" (1994.), pak, tematiziraju krizu muškosti u austrijskom društvu.
Šteta je tek što u programu nisu i neki od Seidlovih ranih kratkih dokumentaraca, jer vas neki od njih uistinu izbiju iz cipela. No, i ovaj sedmodnevni program odlično predstavlja velikog austrijskog partibrejkera, čovjeka koji je bizarne zakutke društva pretvorio u filmski fetiš. q