Hrvatsko audiovizualno vijeće (HAVC) na jučerašnjoj je sjednici objavilo rezultate natječaja za dodjelu sredstava. Odlučili su poduprijeti tri dugometražna igrana filma, od kojih je jedan u postprodukcijskoj fazi. "Prije ljeta", za koji scenarij potpisuju Anja Matković i Nikola Kuprešanin, a režirat će ga Danis Tanović, dobio je 4,800.000 kuna. "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" scenarista i redatelja Ivana Salaja dobio je 4,000.000 kuna, a "4:2" scenarista i redatelja Anđela Jurkasa dobio je 200.000 kuna za postprodukciju.
Film "Prije ljeta" govori o mladoj Zagrepčanki, izvanbračnoj kćeri imućnog Bračanina koja prvi put posjećuje otok i tamo započne aferu s oženjenim britanskim piscem kojeg tresu sredovječna i stvaralačka kriza. Morska avantura prerasta u zabranjenu ljubav koja se prelama na čvrstim životnim pozicijama, tragikomičnoj renovaciji kuće i stadu napušenih krava.
Riječ je o filmu koji je primarno projekt glumice Anje Matković, kojoj se nakon prvog razrađivanja scenarija koscenaristički pridružio Nikola Kuprešanin.
"To je priča i o sazrijevanju glavne protagonistice, kroz neka njezina iskustva na otoku na koji dolazi, tamo dobiva odgovore na pitanja koja je muče iz prošlosti, pitanja o njezinu odrastanju, podrijetlu… Sve smo to smjestili u komičan kontekst, s hrpom nestereotipnih, autentičnih otočkih likova, i jako je zanimljiv kontrast između stranaca koji dolaze i otočana koji žive na otoku", kaže Anja Matković.
Komentirajući dodijeljeni novac, kaže: "Sredstva se dodjeljuju po troškovniku koji produkcija napravi, ovo će biti izrazito skup film, koproducirat ćemo s drugim europskim zemljama i regijom, pola glumaca bit će stranci, pokušat ćemo dovesti poznatija europska lica, što, naravno, ovisi o našem budžetu i njihovu interesu za tu priču, no imamo redatelja oskarovca i to nam sigurno može pomoći. Ako ne uspijemo dovesti strance o kojima razmišljamo, onda ćemo sve to ipak lokalizirati. Snimanje bi u najboljem slučaju moglo početi ove godine, ali to mi se ipak više čini kao utopija."
"Prije ljeta" je film kojem je ovo treća potpora HAVC-a, razvija se kroz sve stepenice HAVC-ove podrške.
"Prošli smo sve etape za razvoj projekta, prvo smo dobili potporu od 30.000 kuna za razvoj scenarija, taj sam dio tada radila sama. Potom mi se pridružio Nikola Kuprešanin, Danis Tanović je pročitao scenarij i rekao da želi to režirati. Potom smo dobili potporu za razvoj projekta od 100.000 kuna. Taj dio služi da izaberete lokacije snimanja, obavite razne pripreme. Obišli smo jako puno potencijalnih lokacija, izvjesno je da ćemo snimati na nekom otoku srednjeg ili južnog Jadrana. Nismo još odlučili točno gdje jer nismo još našli sve što nam treba na jednom otoku. Tragamo za malim kamenim mjestom na moru, razrušenim kamenim kućama, uređenim kamenim kućama, sakralnim objektom, smaragdnim uvalama te standardne morske pejzaže pokušavamo učiniti nestandardnim, a bitno je naći sve što nam treba na jednom otoku jer to jako smanjuje troškove snimanja, da se ne moramo seliti s otoka na otok", govori Anja Matković.
"Žene, luđaci i malo dobrih pedera" scenarista i redatelja Ivana Salaja priča je o pokojnom Robertu Rokliceru, piscu, ratniku i boemu. U priči o četiri dana iz Robertova raskalašenog života autor secira stanje u našem društvu. Iako obiluje mučnim i realističnim scenama, Salaj, kažu u HAVC-u, uspješno pleše na rubu te ne prelazi granicu dobrog ukusa miješajući potencijalno šokantne scene s humorom. Riječ je o potencijalnom kinohitu.
Kako se Salaj odlučio snimati film o Robertu Rokliceru? "Robert Roklicer je meni jedan od troje najdražih mlađih hrvatskih pisaca. Isto tako, bez sumnje je bio jedan od nekoliko najdražih kolega za susret, uglavnom neplaniran. On se ubio. Nikada nisam osjetio tu vrstu mješavina emocija na vijest o nečijoj smrti, a bilo ih je jako puno za mog života do sada. Nevjerica i blokada misli, a sat vremena poslije, kada sam saznao da je u pitanju samoubojstvo… neopisiv bijes i gorčina, i onda je samo ostao bijes. A nisam znao prema kome ga usmjeriti… Robert me neposredno prije njegova odlaska iz Zagreba i mojeg ulaska u snimanje 'Povjerenika' pitao jesam li čitao njegov roman. Donio ga je u Stare krovove i zamolio da pročitam i javim mu kako mi se sviđa te bih li htio snimati s njim film po njemu. Prvo je trebalo odraditi 'Povjerenika'. Na dan kada sam saznao za njegov čin, osjetio sam neopisiv nagon da snimim taj film. Ne mogu naći drugu riječ za to, nego - nagon. To je bio blic u glavi, kao da je netko zaurlao SAD MORAŠ! I potpuni mir kada sam tu odluku osvijestio. Pročitao sam roman nakon dvije godine ponovno, taj isti dan. Drugog dana pročitao sam ga još jednom. Do sprovoda u Vukovaru pročitao sam ponovno sve priče i pjesme. Dakle, to nagonsko moram osnovni je motiv mene kao redatelja, scenarista i producenta. Mora se vidjeti to što je Robi radio, koliko je to duhovito, pametno, zaribano… Želim istresti i iz mene samoga taj bijes i taj cinizam, koji me tako oduševljavao kod Roberta, na kreativan način."
Salaj kaže da je "potpuno svjestan da će film izazvati kontroverze, bit će s oznakom 18+, ali isto je tako siguran da ovaj film mora postojati jer na jedan drugačiji način, lišen bilo kakve političke korektnosti, prikazuje jedan period i jedan segment hrvatskog društva.
U kojoj je trenutno fazi film "Žene, luđaci i malo dobrih pedera"?
"U sklopu razvoja scenarija i razvoja projekta koji su bili sufinancirani od HAVC-a, imamo potpuno gotov scenarij, velik broj glumaca koji su pročitali scenarij i prihvatili uloge, velik dio lokacija i okupljen kreativni tim suradnika. Nužne su neke glumačke probe, kao i preslagivanje financijskog plana, nakon čega će se znati tko je i dalje u filmu, a gdje tražimo alternativu. O imenima suradnika i glumaca ne želim prije nego što budu potpisani ugovori iz više razloga. Mogu reći jedino da mi je povjerenje u ljude na prvom mjestu, kako profesionalno tako još više i ljudsko, jer u ulozi scenarista, redatelja i producenta trebam svu moguću podršku kolega i prijatelja, da to izguram do kraja. Ključno je i povjerenje u ljude iz produkcijske kuće Plavi mjesec i produkcijski tim, kojeg se najveći dio već okupio. Ako bi se sve posložilo idealno što se tiče mogućnosti HAVC-a, glumačkih termina i zatvaranja financijskog plana koji je 30 posto manji od planiranog, u snimanje filma moglo bi se ući već 2022."
Uspoređujući ovaj film s "Osim povjerenikom", ovo je, govori, "neusporedivo lakši projekt u produkcijskom smislu. Mjesec dana snimanja, sve u Zagrebu, desetak ključnih lokacija. Film će ponovno u najvećoj mjeri ovisiti o snazi glume, pogotovo glavnog glumca, na kojemu leži cijeli film. Na glumi ovaj film pada ili prolazi, jer je takva priča, nabijena i intimna, a sadržaj takav da prolazi jedino izvrsno glumački izbalansiran. Ne samo što se tiče glavnog glumca nego i svih drugih glumaca. Ali slično je bilo i s "Osmim povjerenikom", koji ne bi ni blizu bio kvaliteti koju ima da Mašković, Perić i Cvitanović nisu odigrali svoje uloge uistinu izvrsno, kao i cijeli niz drugih glumaca u manjim ulogama. "Osim glume, kamera i način snimanja su ključni i na tome se već dosta radi s Trninićem, koji mi je snimao i 'Osmog povjerenika' i s kojim imam odličan i profesionalni i prijateljski odnos", kaže.
Najzahtjevnije u ovom projektu jest "morbidnu, provokativnu priču, punu alkohola, dekadencije i seksa, režirati tako da ne zgrozi gledatelja, da ga zadrži u filmu do kraja i prenese poruku koja stoji iza tog mraka i cinizma Roberta Roklicera, koji se tako borio sa svojim demonima. Pred prijateljima i pjesnicima koji su ga poznavali neuspješno je prikrivao svoju osjetljivost, dobrostivost i ljudsko poštenje, ali nekad je mrak precrn, pogled u ambis predug, autodestrukcija preuporna i onda stiže naplata kao i za sve ostalo. Robert je nevjerojatno suptilno provlačio svoju svijest o svemu tome u svojim pričama i pjesmama, a u jednoj doslovno i najavio svoj kraj. Tu suptilnost izvući dovoljno jasno za gledatelja, a ne narušiti Robertov stil i svijet, bez sumnje je najveći izazov."
"4:2" scenarista i redatelja Anđela Jurkasa, koji je dobio sredstva za postprodukciju, govori o privatnoj drami u doba Svjetskog nogometnog prvenstva. Dok je cijela nacija u euforiji zbog finala nogometnog prvenstva, u jednom autu odvija se drama dvoje ljudi osuđenih jedno na drugo, koji skučeni na mjestu vozača i suvozača kreću na svoje putovanje i borbu za ljubav. U realnom vremenu prijenosa "najveće" nogometne utakmice u povijesti, dvoje ljudi u tišini kreće na put koji polako otkriva njihovu tajnu. U filmu glume Bojana Gregorić Vejzović, Ivo Krešić, Igor Galo, Leona Paraminski, Jelena Perčin Otašević.
Za sufinanciranje dugometražnog dokumentarnog filma odobreno je sedam projekata u ukupnom iznosu od 2,030.000 kuna. Od toga je jedan odobreni projekt u fazi postprodukcije.
"Samo je jedan na vrhu" scenarista, redatelja i producenta Dejana Aćimovića dobio je 400.000 kuna. Aćimović snima film o Ratku Rudiću, svjetski poznatom sportašu i treneru vaterpola. U filmu Aćimović Rudićev vremeplov gradi na izjavama stotinjak sugovornika. "Manuel Estiarte, Deneš Kemeny, Gianni de Magistris, Sandro Sukno, Tamas Farago, Alessandro Campagna, Perica Bukić, Hagen Stam, Aleksandar Šaronov, Igor Milanović, Carlo Silipo, Milivoj Bebić, Andrija Prlainović, Jordi Sanz, Georgy Mshevrnadze, Tamas Kasas i Maro Joković samo su neka od svjetski priznatih imena koji sudjeluju u filmu. U filmu će se pojaviti 100 najvećih vaterpolista koji su obilježili taj sport u posljednjih 50 godina i samo to da treba otputovati s ekipom kod svakog od njih i sa svakim napraviti bar sat, dva razgovora zahtijeva puno vremena. A i područje snimanja prilično je široko: Italija, Hrvatska, Mađarska, Njemačka, Španjolska, Amerika, Rusija, Srbija", nabraja Dejan Aćimović.
U HAVC-u kažu da projekt obiluje zanimljivom i šarolikom arhivom, donosi sportsku priču koja ima potencijala inspirirati razne generacije. Osim što govori o važnim trenucima iz hrvatske sportske povijesti, ovaj projekt donosi univerzalnu priču o upornosti, posvećenosti, virtuoznosti, ali i ludosti zaljubljenika u profesiju i poziv (koji je u ovom slučaju i sasvim slučajno - sport).
"Raditi film o jednom od najvećih i najtrofejnijih trenera svijeta svih vremena u svim sportovima i golem je privilegij i golem izazov. Samo podatak da je kao trener napravio nešto što nikada u povijesti sporta nije pošlo nikome za rukom ni u jednom sportu, da s tri različite reprezentacije - Jugoslavije, Italije i Hrvatske - osvoji zlato na Olimpijskim igrama, Europskom i Svjetskom prvenstvu, govori o kakvom se sportskom geniju radi. Uz to, on je izvrstan slikar, jedan od najboljih poznavatelja ozbiljne glazbe, izvrsno igra šah... Inače, veliki sam zaljubljenik u sport i sport mi jako puno znači u životu", govori autor.
U kojoj je fazi film? "Krenuli smo prije pet godina i još nismo snimili sve ono što smo planirali snimiti. Njegova karijera, što igračka, što trenerska, traje od 1968. do danas i treba to sve pokriti, što, vjerujete, nije lako. Potrebno je jako puno vremena, a i jako puno novca. Samo podatak da je u kontinuitetu sudjelovao na 11 olimpijskih igara je fascinantan. Da ne govorim o Svjetskim i Europskim prvenstvima, svjetskim kupovima i Mediteranskim igrama, na kojima je također sudjelovao u tom periodu i na svakom od njih pokupio po nekoliko zlatnih medalja."
"Grandpa Guru" koscenarista Sanjina Hasanefendića i Silivija Mirošničeka, kojega Mirošničenk i režira dobio je 450.000 kuna. "Grandpa Guru" je psihološki portret s elementima animacije koji donosi intiman uvid u lik Srđana Gine Jevđevića, glazbenika i performera koji je nekim generacijama s ovih prostora poznat kao Gino Banana, a nekima kao karizmatični frontmen energičnog američkog multikulturalnog glazbenog sastava Kultur Shock. Autori prate unutarnja previranja lika, i to na nekoliko glavnih područja - kroz potragu za identitetom i duhovnim mirom te kroz pronalazak načina za izlazak iz (ratne) traume.
"Tražeći Renatu" scenaristice i redateljice Višnje Starešine dobio je 340.000 kuna. U fokusu je obiteljska priča uronjena u kontekst stradanja i holokausta za vrijeme vladavine NDH. Dramaturško ishodište priče posvećene očuvanju i njegovanju sjećanja izgrađuje se na gubitku sjećanja glavne protagonistice. Upravo je dijagnoza oboljenja od Alzheimerove bolesti ishodište pitanja o prošlosti, identitetu i - sjećanju.
Poetski film "Zaustavi me ako možeš" scenaristice i redateljice Brune Bajić dobio je 240.000 kuna. Kroz centralni lik paraolimpijca Dine govori o temi invalidnosti i snazi duha koji pobjeđuje ograničenja. Posebna je pozornost posvećena glazbi, koja je autorska i stvarana u suglasju s tematskim blokovima. Autor glazbe je Ozren K. Glaser, skladatelj filmske glazbe s trajnim oštećenjem sluha.
"O mačkama i ljudima" scenaristice i redateljice Sunčice Ane Veldić dobio je 230.000 kuna. Film je ekološka debata o etičkim i ekološkim aspektima kastracije životinja, smještena na hrvatskim otocima. Autorica, veterinarka s dugogodišnjim iskustvom, vezivno je tkivo ove filmske rasprave.
Film "Diplomatska Oluja" redatelja Kristijana Milića, za koji je scenarij napravio Fran Juraj Prižmić, dobio je 200.000 kuna. Povijesni dokumentarni film osvrće se na početke Domovinskog rata, na rat u BiH i medijaciju američke diplomacije u sukobu, na formiranje hrvatske diplomacije i njezine ključne uloge u stvaranju suvremene države, na redarstvene akcije Bljesak i Oluja, na Daytonski sporazum, a osvrt zaključuje u trenutku stvaranja suvremene mreže hrvatske diplomacije. Projekt se temelji na istoimenoj knjizi memoara Mate Granića, bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova. U filmu je puno ekstenzivnih anegdotalnih izjava i bogate arhive, ali i rekonstrukcija događaja.
"Iza jednog osmijeha", debitantski film scenaristice i redateljice Ene-Sanan Hdagha koji je za postprodukciju dobio 170.000 kuna, priča je o odrastanju kroz prizmu maloljetnika u izbjeglištvu. Autorica u fokus postavlja maloljetnog dječaka i prati ga tijekom nekoliko godina njegova puta iz Sirije do neizvjesnosti europskih zemalja. Na tom putu dječak je sam, odvojen od svoje obitelji. U kampu u Slavonskom Brodu susreće redateljicu. Njihov osobni odnos postaje važan element u filmskom narativu.