Filmovi o istinitim pričama već prvim kadrom eksplicitnog priznavanja svojih zbiljskih temelja povlače jedinstvenu etičku vrijednost. Naime, ako je radnja filma protkana zastrašujućom nepravdom i nedvojbenim zlom, njihova istinitost lišava ih moralističke poučnosti fikcije, koja radi dramatskog učinka smije hiperbolom zahvaćati i najodvratnije zločine.
Istiniti filmovi time postaju trajni, vrsno odglumljeni zapisi horora stvarnog života. Izvrstan primjer takvog filma prošlogodišnje je iransko ostvarenje Sveti pauk, posve nepatvorena i u Hrvatskoj nezasluženo rijetko prikazivana priča o rodno opresivnom moralnom kodeksu suvremenog Irana i etičkim posljedicama uplitanja crkve u politička pitanja. Fabula filma zahvaća sociopolitički skandal iz 2000. godine, kad...