Kada sam negdje polovicom 7. epizode 4. sezone Stranger Things priupitala svog 12-godišnjeg sina, koji je tu epizodu već ranije odgledao, a sada je meni iz dosade samo pravio društvo, je li zapravo Broj 1, odnosno Henry, negativac – s nevjericom me pogledao. A kada sam ubrzo pogodila da je upravo on Vecna ozbiljno se iznervirao – kako je to moguće da sam s takvom lakoćom pogodila glavni obrat četvrte sezone megapopularne serije braće Duffer. Ništa nije pomoglo moje dociranje kako je mama mnogo toga vidjela i pročitala pa s lakoćom prepoznaje dramaturške obrasce i da je upravo to razlog zašto bi on trebao čitati knjige.
Četvrta sezona Stranger Things po sudu djela raspoložene kritike je i najbolja. Ne bih se s time složila jer ništa se ne može usporediti s...