Prstohvat Tarantina, mjerica "Mad Maxa" i šaka Sergia Leonea smiješani su u filmofilski koktel zvan "Blood & Gold". Ovaj njemački ratni vestern sav ponosno frca od filmofilskih posveta, pritom je bestidno trivijalan, ali istodobno i zabavan.
Film P. Thorwartha zbiva se 1945., zadnjih dana rata u njemačkom selu. Dok američki avioni već prelijeću, skupina dijaboličnih esesovaca dolazi u vestfalsko selo i privede sve mještane kao taoce. Traže da im priznaju gdje su skrivene zlatne poluge lokalne, ubijene židovske obitelji. S esesovcima se sukobe izbjegli dezerter, mjesni župnik i nonculica te djevojka kojoj su ubili slaboumnog brata. Selo je puno tajni, svi kuju urote i zabijaju jedni drugima nož u leđa, svatko ima dvocijevku, a mrtvi pljušte kao kod Hajrudina Krvavca.
Thorwarthov film sav je pastiš. Ima muziku u stiku Morriconea, naciste iz "Mad Maxa", a ikonografija podsjeća na "Nemilosrdne gadove." No, za razliku od špageti-vesterna, koji su do kraja i subverzivno mizantropski, "Blood & Gold" ima jasne negativce, ali i pozitivce. Kao u desetinama (i jugoslavenskih) filmova, zastrašujući Nijemci ugnjetavaju nejač i goloruki narod. "Blood & Gold" nema puno mozga. Ali, film je brz, zasipa atrakcijama i lako se gleda. Pošteno daje točno ono što na ambalaži piše.