Godine 1995. četvorica danskih filmaša našli su se u kopenhagenskoj četvrti Hvidovre i uz večernje druženje uz čašu vina sročili filmski manifest. Tekst koji su sastavili u pripitom zezanju pretvorio se u najutjecajniji filmski manifest prijelaza stoljeća. Ime tog manifesta bilo je Dogma 95.
Najmlađi od četvorice tvoraca Dogme bio je tada 26-godišnji Thomas Vinterberg. Godine 1998. najmlađi će od četvorice "dogmaša" u Cannesu predstaviti film "Proslava" (Festen) koji će nositi matrikulu Dogma-filma broj jedan. Sukladno Dogminoj dogmi, režiser filma nije bio potpisan na špici. Ipak- redatelja će Vinterberga taj film pretvoriti u mladu, pankersku zvijezdu filmsku anti-postmoderne.
Nitko tada nije mogao pomisliti da će mladi stjegonoša low-tech sirovosti ubrzo snimati podmorničke spektakle, te raskošne kostimirane melodrame. A upravo se to dogodilo.
Šaroliki i neujednačeni opus jednog od tvoraca Dogme sad može još jednom upoznati i zagrebačka publika. Od srijede, Kino Tuškanac prikazuje retrospektivu koja uključuje sedam redateljevih filmova. Program počinje prvim i daleko najvažnijim- to je upravo "Festen", rodonačelnički film Dogme, film koji bi se mogao opisati kao nordijska varijacija na temu "Glembajevih". Osim što je bitno utjecao na povijest filma, osim što je zanimljivom po tehničkom siromaštvu (dogmaši su to zvali "zavjet čistoće"), "Festen" je i zbilja dobar film.
Nastavak ciklusa donosi i druge Dančeve najpoznatije filmove: film o hipijevskim kolektivima "Komuna" (2016), triler-dramu o pedofiliji "Lov" (2012), te "Još jednu rundu" (2020) za koji je dobio Oscara. Mnogim Vinterbergovim filmovima zajedničko je isto lice: ono Madsa Mikkelsena, glumca koji (dijelom i) Vinterbergu duguje danas doista svjetsku slavu.