Za dobar kadar Feđa Klarić uzverao bi se, popeo na balaturu, na drugi kat, zamolio stanare da ga puste na balkon, lođu ili u praonicu

Otkad znam za sebe, novine su meni i mojoj obitelji bile sastavni, važan dio života. A otkad znam za sebe, Feđa Klarić jedno je od zaštitnih lica tih i takvih novina.

Sedamdesetih, kad sam se iz djeteta pretvarao u odraslog čovjeka i stvarao budući sustav vrijednosti, novine su bile cijenjena i važna stvar. Moj otac, kemijski inženjer i fotograf amater, svakog bi petka s posla kući dolazio s naramkom dnevnih i tjednih novina koji je bio deblji od dlana. Bilo je tu političkih tjednika, mjesečnika, dječjih ilustriranih novina, TV magazina i sportskih dnevnika. U tom buntu bili su, naravno, Slobodna i Nedjeljna Dalmacija. U njima tekstovi Miljenka Smoje koje je moj otac materi čitao naglas, zajedno bi se smijali, a ja baš i ne bih bog...