U petak je u 80. godini nakon teške bolesti u Zagrebu preminuo cijenjeni slikar, grafičar, dizajner i ilustrator Fadil Vejzović.
Ostat će zapamćen kao jedan od naših najvećih majstora figuracije te vrstan grafičar i crtač koji je stvorio jedinstven i prepoznatljiv umjetnički opus.
Naš istaknuti povjesničar umjetnosti Igor Zidić poznavao je Vejzovića još iz vremena dok je živio u Njemačkoj, gdje je u Nürnbergu bio pet godina na grafičkoj i slikarskoj specijalizaciji nakon što je završio zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti.
"Bio je prije svega izvrstan crtač, bio je odličan tehničar u svakom pogledu, jako dobro educiran slikar, ali u svojoj apstrakciji u jednom trenutku pustio je da se izgubi ta njegova najsjajnija dimenzija - crtačka. No brzo se vratio figuraciji, bio je do kraja figuralni slikar, vrlo slobodan. Nije robovao ni anatomiji, ni problemu s figurom, on je to vrlo dobro rješavao pozivajući se vrlo često na mitologiju, na mitološke izvore, tako da je radio nešto što je u korijenima ne samo slikarstva nego i Europe, ta grčka mitologija naročito. On je bio obrazovaniji čovjek nego što se to očekuje od naših slikara, imao je literarno, zatim i dizajnersko iskustvo, tako da je dobro elaborirao sve te likovne činjenice s kojima se tijekom života susretao i uspio je od svega toga napraviti vrlo prepoznatljiv vlastiti izraz. Nije bio u banalnom smislu eklektik, nego čovjek koji je raspolagao velikom kulturom i na tom temelju uspio napraviti Vejzovića. Nije to izgledalo kao parodija ili travestija nekog drugog slikara, imao je taj svoj pečat u svemu što je radio."
Zidiću se osobito usjekao u pamćenje Vejzovićev suvereni crtež "s kojim je on hranio i svoje slike". A bio je i odličan grafički dizajner, podsjeća Zidić, deset godina je vodio Start u najbolje vrijeme Starta. "Bio je vrstan grafičar, radio je mape na Arsenove stihove, surađivao s Veljkom Barbierijem. Silno sam bio zadovoljan kad sam ga mogao predstaviti u postavu Moderne galerije - koji je bio u mom viđenju antologija hrvatskog slikarstva i kiparstva", zaključuje Zidić.
Vejzović je svoju posljednju izložbu "Tijelo - Svijet" imao nedavno, u ožujku u Studiju "Josip Račić" Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, na kojoj je predstavio svoj novi ciklus od jedanaest radova koji slave ljepotu ženskog tijela koje mu je bilo česta inspiracija tijekom dugogodišnjeg stvaralaštva. "I duh i želja su tu i ne jenjavaju, a u ateljeu kist ide sam od sebe i tako nastaju moje nove slike", rekao je tom prigodom Vejzović, koji je inače bio dosta samozatajan umjetnik. Otkrio je i da su mu skulpture antičkih boginja iz grčkog i rimskog razdoblja posljednjih godina bile veliko nadahnuće te da je sliku s motivom Nike sa Samotrake posvetio supruzi jer je njoj to jedan od najdražih eksponata iz pariškog Louvrea.
"Na toj je izložbi pokazao golemi mladenački zanos u ciklusu u kojem je uveo brojne nove elemente koje prije nije radio, na primjer stilska obilježja enformela i tašizma, koja kod njega kao figurativnog autora nisu bila ranije prisutna. Tako da je činjenica da je s tim novim unosom elemenata Fadil pokazao preobrazbu, mijenjao se, stvarajući u novome ciklusu i nove likovne vrijednosti", kaže likovni kritičar Milan Bešlić, koji je Vejzoviću priredio to, kako se pokazalo, zadnje predstavljanje njegova rada.
"Tijelo Vejzović u svojim posljednjim slikama koje su nastajale od 2014. godine", navodi Bešlić, "ne istražuje egzaktnom metodom znanstvenika, nego intuicijom umjetnika kojom ne prodire u nepoznata prostranstva među zvijezdama, već u tamne krajolike ljudske prirode, u prostore podsvjesnoga i iracionalnog."
U suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, ističe Bešlić, Fadil Vejzović ostavio je nedvojbeno autorski trag u oba medija u kojima se najčešće i najintenzivnije izražavao - u mediju grafike i mediju slike. "Kao vrhunski grafičar surađivao je s pjesnicima kao što su Veljko Barbieri i Arsen Dedić. Pokazivao se, dakle, u svim aspektima u kojima je radio kao vrhunski autor. Završivši majstorsku školu u Njemačkoj, njegova vještina je bila iznimno visoka, poznata, cijenjena i apostrofirana."
Fadil Vejzović rođen je u Sarajevu 1943. godine, a diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koju pohađa od 1962. do 1966., u klasi profesora Raula Goldonija, čiji je dugogodišnji suradnik. Od 1969. do danas djeluje samostalno i kao član grupe "Brezovica". Sedamdesetih godina, od 1970. do 1975., upisuje i završava poslijediplomski studij grafike i slikarstva na Akademie der Bildende Künste u Nürnbergu, a od 1976. do 1986. radi u magazinu Start kao ilustrator i grafički urednik. Vejzović je i dobitnik brojnih nagrada - 1984. nagrađen je Posebnim priznanjem 19. zagrebačkog salona, 1990. dodijeljena mu je Nagrada Hrvatskoga bijenala grafike u Splitu, zatim 1993. Nagrada 17. zagrebačke izložbe grafike, 2001. nagrađen je pak plaketom Lalin na I. međunarodnom salonu grafike na Rabu. Godine 2019. objavio je ilustriranu knjigu prema pjesmi Arsena Dedića "Kuća pored mora".
Izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živio je i radio u Zagrebu, gdje je njegov atelje u Medulićevoj bio mjesto okupljanja brojnih prijatelja i umjetnika.