PAUL LOWE

Preminuo slavni ratni fotograf: ‘Snimao sam djecu kako plivaju u rijeci u Sarajevu, dok su u njih upereni srpski snajperi‘

Paul Lowe

 Milos Tesic/ata Images/profimedia/Milos Tesic/ata Images/profimedia
Njegov rad objavljivale su publikacije poput Timea, Newsweeka, Lifea, The Sunday Times Magazinea, The Observera, The Independenta

Preminuo je Paul Lowe (1963.), nagrađivani britanski fotograf i ratni fotoreporter koji je tijekom svoje bogate karijere slikao navijače velikih nogometnih rivala Celtica i Rangersa i beskućnike s Hawaja, popratio pad Berlinskog zida, oslobođenje Nelsona Mandele, glad u Africi (glad uzrokovana građanskim ratom u Somaliji), uništenje Groznog te rat u Bosni, piše London College of Communication. O ratnoj i poslijeratnoj Bosni govori u knjizi "Bosnians" (Saqi books, 2005). 1992. godine Lowe je fotoaparatom dokumentirao opsadu Sarajeva, putem svojih fotografija ljude vodio na putovanje Sarajevom, Srebrenicom, Goraždem, a 1995. godine ovjekovječio je prizore ruševina, pišu N1 Sarajevo i agencija Panos Pictures, koja o tom radu kaže:

"Odnos Paula Lowea s tom zemljom nadživio je ratne strahote. Njegove dojmljive crno-bijele fotografije zabilježile su rađanje života iz katastrofe dok Bošnjaci preživljavaju, žaluju te kreću dalje. Ljubavnici, izbjeglice koje se vraćaju svojim domovima, djeca, starci, ljubitelji mode dio su ovoga rada, kao i pusti krajolici, obnovljeni mostovi te zabave. Jedinstveni dokument koji obuhvaća više od desetljeća, ‘Bosnians‘ su intimna, veoma osobna studija sukoba i kasnije rekonstrukcije naroda i njihove nacije".

image

Izložba, Paul Lowe

Milos Tesic/ata Images/profimedia/Milos Tesic/ata Images/profimedia

Našao se i u knjizi naše fotografkinje Sandre Vitaljić "Rat slikama: Suvremena ratna fotografija”u izdanju Algoritma. Knjiga o kojoj smo svojedobno pisali, nastala na temelju njezina doktorata u Pragu, bavila se ratnom fotografijom devedesetih na području bivše Jugoslavije, koju je autorica smjestila u širi, međunarodni kontekst sličnih izvještavanja. Riječ je o prvom istraživanju te vrste kod nas.

Njegov smo rad u Zagrebu mogli vidjeti na izložbi pod nazivom “Lekcije iz 91” u Galeriji Zvonimir. Namjera izložbe bila je prikazati ratne godine kroz medij fotografije. Prvi su put tom prilikom u ovom opsegu okupljeni fotografi iz cijele regije, uz nekoliko međunarodnih autora.

"Kada sam u lipnju 1992. stigao u Sarajevo, već sam neko vrijeme bio proveo dokumentirajući kraj Hladnoga rata, snimajući Rumunjsku revoluciju te pad Berlinskog zida. Kad su počele kružiti glasine da će se nešto dogoditi u Bosni, nitko nije mogao vjerovati. Zemlja se činila integriranom: rat bi značio da se ljudi doslovno bore protiv svojih susjeda.

Mnogi od nas koji smo izvještavali o opsadi Sarajeva u početku su vjerovali, možda naivno, da bi dovoljno glasno, dovoljno dobro i dovoljno iskreno pričanje priče dovelo do osude te intervencije međunarodne zajednice. Postojao je osjećaj nevjerice da se to događa u glavnom gradu Europe. Mislim da nitko od nas ne bi pomislio da će blokada i dalje biti na snazi ​​tri godine kasnije", neka su od njegovih razmišljanja o ratu u Bosni koja je podijelio za The Guardian.

Otkrio je, među ostalim, i da su umjetnost i kultura bile smatrane centralnima u obrani Sarajeva jer se nije branio samo "fizički grad", već i "koncept grada, bivanje građaninom i dijelom društva".

"Ljudi bi riskirali živote za malo zadovoljstva. Djeci, koja, naravno, nisu htjela biti stalno zatvorena, bilo je osobito teško. Tijekom mirnijih razdoblja mogli su ići van; ja sam snimio sliku djeteta koje je plivalo u rijeci tijekom prekida vatre. No, rijeka je, kao i mnogo mjesta u gradu, bila vidljiva srpskim snajperistima. Jedne sam zime prisustvovao groznoj sceni: grupu od petero ili šestero djece granata je ubila dok su se sanjkala", ispričao je.

Progovorio je i o jednoj od fotografija sa sarajevskih ulica, onoj djeteta s loptom, koju je snimio za kasnoposlijepodnevne zimske šetnje. Zabilježio je, kazao je, bacanje lopte u zrak, "kao da se radi o bilokojoj ulici na svijetu".

"To je toliko obična stvar za jedno dijete, no odvija se u pozadini trenkovske zamke, nagovještaj stalne opasnosti", dodao je.

Radio je za Panos Pictures, agenciju koja okuplja dokumentarističke fotografe specijalizirane za globalna društvena pitanja, te nezavisnu, nepofitnu organizaciju World Press Photo iz Amsterdama.

Njegov rad objavljivale su publikacije poput Timea, Newsweeka, Lifea, The Sunday Times Magazinea, The Observera, The Independenta.

Osim fotografskog i autorskog rada u njegovu je opusu značajan i onaj edukatorski. Pri fakultetu London College of Communication (University of the Arts London) vodio je master program fotonovinarstva i dokumentarističke fotografije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. listopad 2024 11:45