Kad sam zakoračila u životni prostor arhitekta Krešimira Rogine, pomislila sam da je baš u selidbi. Osim nekoliko fotelja i niskog stolića, madraca na kojem spava i ormarića u kuhinji - nema u njemu ničega. Čak su i police za knjige ostentativno prazne, nema tu ni njegova novog... hm... troknjižja, u izdanju Meandra, zbog kojeg smo se i sastali, pa da mi kaže što mu to u posljednja dva desetljeća u hrvatskoj arhitekturi smeta, a smeta mu puno i svašta. "Sveudilj vodvilj: bukvar skoro pa manifest" ipak nije bukvar defetizma, jer tu su i imena njegove sedmorice veličanstvenih hrvatske arhitekture, čije zasluge marljivo bilježi, gušt ih je čitati.
I da.
Nitko se nikamo ne seli, nego je moj dugogodišnji znanac, čini se (tu objašnjenja...