Neobičnu vezu plemkinje i samozatajnog slikara rasvjetljava izložba u Radničkoj galeriji

Izložba koja se od četvrtka može pogledati u Radničkoj galeriji nosi naziv “Vera Nikolić, Leo Junek i Nikolićevo Prekrižje”. Leo Junek jedno je od važnijih imena hrvatske umjetnosti, čiji opus nije toliko razvikan u široj javnosti, Vera Nikolić Podrinska slikarica je iz plemićke obitelji i Junekova mecena, a Nikolićevo Prekrižje je lokacija u Zagrebu na kojoj je bilo imanje obitelji slikarice, danas su na mjestu tog imanja Predsjednički dvori. Naziv izložbe, čiji je kustos Feđa Gavrilović, proizašao je iz postava, u kojemu se isprepliću radovi dvoje umjetnika s obiteljskim fotografijama te fotografijama imanja obitelji Nikolić Podrinski.

Autoportreti

Prijateljstvo Vere Nikolić i Lea Juneka, kako opisuje Gavrilović, bilo je “neobično i dugotrajno”, odnosno doživotno. On je, prema nekim interpretacijama, bio izvanbračno dijete svećenika Huga Mihalovića, i možda inspiracija za Krležin “Povratak Filipa Latinovitza”, a prepisku dvoje umjetnika svojedobno je objavio Josip Vaništa. Ona je bila iz bogate, no stroge obitelji, pa se u Gavrilovićevom popratnom tekstu može pročitati kako joj je brata otac razbaštinio zbog braka s glumicom, a sestru nakon razvoda od Leopolda Habsburškog. Za vrijeme Junekova studija Vera Nikolić ustupila mu je na velikom obiteljskom imanju, tamo je slikao prije konačnog odlaska u Pariz, 1925.

Na izložbi je jedan sigurno atribuirani Junekov rad, decetno tonirani “Autoportret” iz 1924. koji je danas u privatnoj zbirci, te dva rada za koja nije sa sigurnošću potvrđeno njegovo autorstvo - “Portretskizza” iz 1922. i “Poprsje dječaka s lijeva” iz 1936. Za poprsje Gavrilović tumači kako je ili djelo Vere Nikolić s Junekovim korekcijama, ili Junekovo, no u svakom slučaju, nastao je kada su oboje umjetnika bili u Parizu i intenzivno se družili.

Izložen je, preko puta Junekovog, i “Autoportret” Vere Nikolić, pa tako u postavu dvoje umjetnika, odnosno umjetnik i mecena, gledaju jedan prema drugome. Na golemom je papiru ispisan popis Junekovih umjetnina koje je posjedovala Vera Nikolić, a napisan je umjetnikovom , a uz “Autoportret” je još par umjetnina: “papir s demonstracijama uljenog slikarstva, crtež tušem, mali akvarel koji sam joj dao u Parizu za uspomenu...”

Studij kod Ivekovića

Većina slika ove umjetnice prikazuje žene sa zavezanim rupcima oko glave, tzv. vincilirke, odnosno vinogradarice, a najupečatljivija je “Glava s bijelom kapom”, 1926., nastala pod utjecajem Andréa Lhotea, koji je važan za mnoge naše umjetnike. Godinu dana ranije datira narativna “Mala trudnica na Prekrižju”.

Široj publici bit će zanimljive i crno-bijele fotografije Vere Nikolić, na kojima pozira kao mala djevojčica sa svojom majkom te sestrom i bratom. Izložen je i položajni nacrt Vladimira Baruna Nikolića Podrinskoga, podbana Hrvatske i velikog župana Modruško-riječke županije. Vera Nikolić studirala je kod Otona Ivekovića, otprilike u doba kada se Junek tek rodio, no upravo je, u kasnijoj fazi njezina stvaralaštva, ovaj umjetnik snažno utjecao na nju. Većina njezinih slika na ovoj izložbi je iz zbirke Kovačić-Mihočinec, a dio je iz donacije Josipa Kovačića Zagrebu.