Ove subote održat će se četrnaesta po redu "Tiha misa", skupna intervencija u javnom prostoru umjetnice Arijane Lekić- Fridrih. "Tiha misa" je reakcija, kažu iz udruge Domino, "na sve intenzivniju re-tradicionalizaciju tobože sekularnog hrvatskog društva, koju provode muškarci klečeći u navodnoj molitvi svake prve subote u mjesecu u prosječno 10 gradova diljem Hrvatske".
"Ovaj mjesec ‘Tihu misu‘ posvećujemo ‘jakoj i moćnoj‘ ženi koja se, iako tako moćna, nije uspjela obraniti od njega, još moćnijeg, i onoga najmoćnijeg - sustava i strateški uvijek dostupnih i spremnih proceduralnih grešaka. ‘Tihu misu‘ posvećujemo i svim ženama i majkama koje je duboko u naše živote ukorijenjen patrijarhalni sustav iznevjerio i stao na stranu muškaraca, dajući im prednost i čineći ih ‘jačima i moćnijima‘. Posvećujemo ‘Tihu misu‘ majkama kojima je oduzeto pravo na roditeljstvo nakon što su već preživjele fizičko ili psihičko zlostavljanje. Ženama koje nisu odlučile ostati - pa su ih njihovi zlostavljači nastavili zlostavljati koristeći pravne i sudske mehanizme čija praksa kao da je skrojena za retraumatizaciju ad perpetuum. Ako se nekad i pojavi naznaka kraja nečijeg ciklusa zlostavljanja, još je jedna alternativa dostupna zlostavljačima. Oni i dalje prijete svojim žrtvama kad god požele i uglavnom slobodno šeću našim gradovima, naoružani bijesom, egom i, ponekad, vatrenim oružjem dok svoje žrtve ne odluče ipak - ubiti", poručuju iz udruge Domino te nastavljaju:
"U deset mjeseci 2022. godine evidentirano je 1571 kazneno djelo nasilja u obitelji. Izvješće za 2023. godinu, kako je najavljeno iz MUP-a, a čemu svakodnevno svjedočimo, pokazat će porast kaznenih djela nasilja u obitelji. Iako taj podatak ohrabruje jer pokazuje da žene u većem broju prijavljuju nasilje, svjesni smo da na svaki prijavljeni slučaj postoji bar još toliko neprijavljenih. Žene ne vjeruju sustavu, ne vjeruju Državi - s pravom, jer smo u samo nekoliko proteklih mjeseci svjedočili tome da je nasilje katkad kazneno djelo, katkad prekršaj, katkad nesretan slučaj, a katkad dođe i do proceduralne greške kao izlike koja presudi u korist nasilniku. Ovisno o tome tko je počinitelj.
Istovremeno, svake se prve subote u mjesecu odigravaju nakaradni skupovi koji kroz simboliku molitve krunice zazivaju dodatnu neravnopravnost žena" pišu iz Domina, te nastavljaju: "Arijana Lekić-Fridrih će na Peristilu stati pred muškarce koji kleče i tijekom performansa ‘Tiha misa‘ crvenom niti označiti javni prostor oko svakog muškarca koji kleči, podsjećajući nas sve na krv ubijenih žena, na neraskidivu vrpcu koja povezuje majke i njihovu djecu, na posljednju liniju obrane ženskih prava i prava na život bez nasilja u društvu koje će statistike o nasilju u obitelji uzdrmati, posramiti i natjerati na iskonsku promjenu. Ne trebamo muške "molitve" po hrvatskim trgovima, već molbe za oprost neoprostivog nasilja koje žene trpe svakodnevno u svim sferama svojih života".
Dan prije "Tihe mise", u petak 2. veljače u 19 sati, Lekić-Fridrih u Loggia, Centru za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata u Splitu otvara izložbu "Dota".
Izložba traje od 2. veljače do 27. veljače 2024., a organiziraju je Hrvatska udruga likovnih umjetnika - Split (HULU-Split) i Centar za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata. Kustosica izložbe je Natasha Kadin koja u predgovoru izložbe piše:
‘‘Jedna hrabra žena i umjetnica hodala je te subote gradom i nije mogla vjerovati svojim očima, kao i još mnogo njezinih sugrađana. Već idući mjesec hrabro je stala ispred njih i započela svoj javni umjetnički projekt "Tiha misa", koji provodi do danas" piše i nastavlja: "Ta hrabra žena i umjetnica, Arijana Lekić Fridrih, u ovom trenutku, bezrezervno i aktivno, vlastitim tijelom, vodi bitku za sve nas, a dio umjetničkih radova kroz ovu izložbu prvi put postavlja u galerijski kontekst, te se kroz ovu izložbu zajedno bavimo pokušajem otkrivanja skrivenih narativa diskriminiranja žena u našem društvenom okruženju.‘‘
Kadin je o Lekić-Fridrih pisala i u tekstu "Razotkrivanje skrivenih narativa kao korektiv društva":
"Teško mi je bilo početi pisati ovaj tekst jer sam osobno vrlo rezignirana činjenicom da, ma koliko energije, volje, snage i aktivnosti mnogi od nas, na različite načine, i svatko kroz svoju profesionalnu ekspertizu i aktivistički kapacitet, ulažemo godinama u ovu problematiku, ona stalno ponovo otkriva nove narative protiv kojih se treba boriti.
U galeriji Loggia tako će biti postavljena tri umjetnička rada. Prvi je audio-video instalacija "Nema žene bolje od krmače". U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Wikipedija kaže da je bećarac oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. Međutim, ono što je ovdje problematično je sam sadržaj tih narodnih rimovanih deseteraca koji potiče mizoginiju i propagira objektifikaciju žena, a sve to upakirano u veselu narodnu pjesmu, dapače kulturnu baštinu, a bećarac je samo jedan od mnogih primjera skrivenih narativa kojima smo svi okruženi od djetinjstva, koji se nalaze svugdje oko nas, u najbližem okruženju doma i bliže okoline, i svi ti narativi od djetinjstva doprinose normalizaciji mizoginije i raznih oblika diskriminacije žena u društvu. Audio-video instalacija "Nema žene bolje od krmače" bila je dosad prezentirana samo u javnom prostoru u sklopu festivala Perforacije u Zagrebu 2022., ali je i svojim prvim javnim prikazivanjem privukla veliki interes medija i javnosti.
Drugi rad koji Arijana postavlja u izložbeni kontekst je serija fotografija "Tiha misa" – konkretno 13 fotografija s dosadašnjih 13 javnih istupa pred muškarce koji kleče na trgovima, a jedan od njih bio je i splitski Peristil, gdje će Arijana opet izaći pred molitelje u subotu, 3. veljače, pridružimo joj se i dajmo joj podršku.
Treći umjetnički rad prostorna je instalacija naziva "Dota", što je dalmatinska riječ za miraz, odnosno imovinu koju žena unosi u brak kao svoj doprinos građenju nove obitelji. Ovaj običaj pada u razdoblje patrijarhalne obitelji u kojoj se od muža očekivalo da uzdržava obitelj, a nevjestin otac je nevjesti davao određenu imovinu - miraz, koji je prihodima ili na drugi način povećavao obiteljski imovinu. Arijana ovdje, intervenirajući u vlastitu obiteljsku posteljinu, još jednom pokušava naglasiti kolika količina skrivenih narativa se djevojčicama, djevojkama i ženama prezentira i nameće u samom najužem i najintimnijem okruženju doma i obitelji. Kako Arijana u opisu javnih akcija "Tiha misa" objašnjava: "Arhaični modeli rodnih podjela i društvenih uloga, a pogotovo ovakvih koje se oslanjaju na neupitne i isključivo muške "glave obitelji" došli su glave prevelikog broja žena u ovome društvu da bismo zanemarili budućnost koju ovi muškarci nameću. Građansko društvo temeljeno na jednakosti nema taj luksuz ignoriranja ovakvih inicijativa koje zazivaju uspostavu i veću "vlast" glavara i poglavara u obitelji te koje time propagiraju arhaične modele patrijarhalnog nasilja." Statistike nam jasno pokazuju da je najveći broj femicida počinjen od strane partnera ili bivšeg partnera, najviše nasilja nad ženama, kao i njegova normalizacija odvija se unutar najuže obitelji. To je naša dota, miraz koji nam se nameće u roditeljskom domu te se prenosi kao nekakva relikvija, obiteljsko blago, dalje na sljedeću generaciju. Te skrivene narative nužno je potrebno zaustaviti na svaki mogući način, zbog generacija koje dolaze. Kakvu dotu mi ostavljamo našoj djeci?".