Veća, crvenkasta zgrada CROZ-a na zagrebačkoj Savici već je neko vrijeme, preko HDLU, poligon za umjetnike. Riječ je o formi javne umjetnosti: golem se, isprintan rad dimenzija dvanaest puta pet metara pojedinog autora stavi na fasadu građevine i tako ostane šest mjeseci. Dosad su predstavljeni radovi Danijela Žeželja, Helene Klakočar, Maje Bachler, Ivane Pipal, Tanje Blašković, Darije Jelinčić i Lava Paripovića. Imaju novu formu, prvi put u šest godina suradnje s HDLU raspisali su natječaj za likovno rješenje sa slobodnom temom. Pobijedila je Klara Rusan prikazom pješačke petlje koja se nalazi u neposrednoj blizini. Na radu "Pješačka petlja" gledamo mnogo ljudi koji hodaju po njoj, drže se za ruke, razgovaraju ili se, jednostavno, žure. Petlja je crvene boje, na plavoj pozadini.
Ovaj rad Klare Rusan ima i poruku, njezinim riječima: "Početni naziv rada ‘Pješačka petlja‘ bio je ‘Brže bi došli pješice‘. S obzirom na to da se rad najbolje vidi s petlje Avenije Marina Držića i Slavonske avenije, odlučila sam napraviti alternativnu pješačku petlju po kojoj ljudi šeću u dva smjera. Vozeći se po toj petlji, nebrojeno sam se puta našla u prometnom zastoju i izgovorila ‘koliko se sporo mičemo, brže bih došla pješice‘."
Klaru Rusan, kao ilustratoricu Klarxy, prvi sam put zapazila dok je u Kući arhitekture Oris imala izložbu "Where Do People Go After They Die?", a izložba je zapravo bila predstavljanje grafičkog romana u obliku mape zagrobnog života. Pokušalo se odgovoriti na vječno pitanje: "Kamo ljudi odlaze nakon smrti?" U međuvremenu je bila izabrana i za Sajam dječje knjige u Bologni.q