Da sam 1950. godine bio visoko rangirani urednik u United Features Syndicateu, svojevrsnoj veletrgovini novinskom robom, koja gustoj mreži američkih dnevnih listova liferuje različite sadržaje, i da mi se tada obratio mladi Charles Schulz rekavši kako ima ideju za novi strip koji će tretirati djecu kao manje-više odraslu čeljad i pritom se baviti važnim filozofskim, psihološkim i sociološkim temama današnjice, to ni za koga ne bi ispalo dobro.
Prvo bih se minutu ili dvije grohotom smijao, a onda bih ga zamolio da pogleda kalendar. "Charlie, srećo", rekao bih mu otirući suze, "Woody Allen još je maloljetan, tek mu je petnaest godina i trebat će mu puna dva desetljeća da postane velika faca. A ti mi sada želiš uvaliti dječji...