Na poznatom crtežu Johanna Heinricha Füsslija mladi umjetnik sjedi pored fragmenata golemog kipa cara Konstantina i očajava nad veličinom antičkog duha koju niti on niti njegovo vrijeme ne mogu dosegnuti. Tu je jedan paradoks. Naime, Konstantin je legitimizirao kršćanstvo u Carstvu, a kršćani su vrlo brzo počeli s devastacijom antičke baštine.
Spomenik Konstantinu ne predstavlja vrhunce antike, već njezinu dekadenciju. Ali ipak, umjetnik romantizma u njemu je osjetio neku monumentalnost koja ga je zadivila. Sličnu intrigantnu zbunjenost kao pred tim crtežom, osjećam i razmišljajući o izložbi igračaka tvornice Biserka iz zbirke Tonija Politea, koja će se otvoriti u Muzeju Matije Skurjenoga u Zaprešiću 18....