Krajem devedesetih dobila sam stipendiju u venecijanskoj Galeriji Peggy Guggenheim. Poklopilo se da je dio te stipendije bilo ponekad pomoći i tijekom Venecijanskog bijenala. U čitavoj se Veneciji tada, u njezinim umjetničkim krugovima, s divljenjem otkrivalo sve o Marini Abramović. U međunarodnoj se ekipi mladih studenata povijesti umjetnosti prepričavalo mnogo toga o srpskoj performerici, ponešto istinito, ponešto i ne. Pričali su kako umjetnica rano jutro trči, s mrkvom u ruci, kako bi se bolje pripremila za performans koji je trebao uslijediti. Na svoje sam se oči uspjela uvjeriti da svako rano jutro uistinu trči, dok mrkvu nisam uspjela vidjeti.
Marina Abramović pripremala se za fizički izuzetno zahtjevan performans,...