Neobično je golem stol, dugačak nešto više od šest metara, i ukrašen cvjetnim buketom po sredini, za kojim je ovih dana ruski predsjednik Vladimir Putin dočekao prvo francuskog predsjednika Emanuela Macrona, a potom i njemačkog kancelara Olafa Scholza. Povod je ovim sastancima ozbiljan, moguća eskalacija sukoba na rusko-ukrajinskoj granici.
Unatoč golemoj ozbiljnosti situacije, nezapaženo nisu prošli humoristični elementi ovog bijelog stola, obrubljeni ukrasnim detaljima, i udaljenost sugovornika koji, uz pozlaćene zavjese, razgovaraju o političkoj situaciji.
Stol je inspiracija mnogih memova i fotomontaža ovih dana. Neke od duhovitijih fotomontaža napravio je naš umjetnik Željko Badurina, sve tri se naveliko dijele ovih dana na društvenim mrežama. Na jednoj se na kraju stola našla, preko puta Putina, umjetnica Marina Abramović, drugi put John Travolta u sceni iz "Pulp Fictiona", a treći put na stolu pleše Michael Jackson, u tamnim kožnim hlačama i bijelim cipelama, u prepoznatljivoj sceni iz njegove ranije faze.
Nekoliko su se puta na Facebooku dijelile i fotomontaže s Marinom Abramović, uz neskrivljeno oduševljenje, no bez spominjanja imena Željka Badurine. Umjetnik nam govori da mu to nimalo ne smeta. - Na tim je montažama u crvenoj haljini, a na mojoj u crnoj. I da je inspirirano mojom idejom, nemam s tim problema. To stavljam javno, na društvene mreže i može dijeliti tko god želi - govori i opisuje kako je nastao rad: "Čim sam ugledao stol, učinio mi se kao idealna podloga za ples, sjetio sam se odmah Michaela Jacksona i njegovih plesnih pokreta. A John Travolta u filmu 'Pulp Fiction' nebrojeno je puta interpretiran u pop-kulturi".
Marina Abramović u tamnoj haljini, preko puta Putina, inspirirala je umjetnika na temelju njezina performansa u sklopu izložbe "Umjetnik je prisutan" održane u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti, MoMA-i.
Riječ je jednom od najpoznatijih performansa u povijesti. Posjetitelji su mogli sjesti nasuprot umjetnici i potom u nju gledati koliko su god željeli, direktno u oči. Ona je sjedila u muzeju osam sati na dan i dočekivala posjetitelje za stolom, a samu je izložbu posjetilo više od milijun ljudi. Najemotivniji trenutak tog performansa koji je trajao mjesecima bio je onaj kad je preko puta nje sjeo njezin bivši suprug, također umjetnik, Ulay, koji je u međuvremenu i preminuo. No, u trenutku kad su se susreli u MoMA-i, a prethodno se nisu vidjeli godinama, poteknule su i suze. Ulay i umjetnica, podsjetimo, u prošlosti, zajedno su krenuli svaki sa svoje strane Kineskog zida, hodajući jedno prema drugome, da bi dokazali svoju ljubav, trebao je to biti dio njihova performansa, no on je nju prevario i tu je pukla i umjetnička suradnja i brak. I drugi su ljudi govorili o tome koliko im je bio emotivan susret s umjetnicom dok su za njom sjedili za stolom MoMA-e.
Pisali smo i o tome da se jučer javio Renato Pologna, koji je taj stol napravio za Borisa Jeljcina, a obiluje mnogim tamnim i pozlaćenim detaljima. Među ostalim je rekao i da je ponosan na ulogu koju zauzima u pregovorima te od duhovitih dosjetki istaknuo klackalice i stazu za curling.
Željko Badurina diplomirao je na Likovnoj akademiji, u klasi danas pokojnog Miroslava Šuteja. Više smo puta razgovarali, a kad sam ga jednom pitala za granicu između umjetnosti i dosjetke, odgovorio mi je: "Ja ne bih pravio granice. Umjetnost koja je neprijemčiva za ljude, za širu publiku, koja je hermetična, nije nešto što me privlači. Dosjetka nije pojam koji bi trebao imati negativan prizvuk, ona može ljudima prenijeti važnu poruku. Može biti lakše shvatljiva, a opet krajnje ozbiljna".
Ne krije da na njegovu umjetnost, među ostalim, ima utjecaja pravac pop-arta, među mnogim skupnim izložbama na kojima je izlagao jest i ona "Pop art nije mrtav" u Klovićevim dvorima: "Da, mogu se kod mene pronaći tragovi pop-arta. Želim prenijeti sadržaj na način primjeren vremenu u kojemu ljudi u pet sekundi promijene i po šesnaest sadržaja. Važno mi je da doprem do publike, a pop-art široj je publici vizualno blizak jer koristi rječnik iz njihova repertoara".
Njegova ironija uvijek pogađa u središte stvari. Kad se godinama gradio MSU u Novom Zagrebu, platio je misu za muzej, kad je Željko Kerum bio splitski gradonačelnik, parafrazirao je rad Vlade Marteka, postavio Kerumovu fotografiju uz pitanje "Što je umjetnost prema ovom biću", bavio se i Zoranom Milanovićem, Milanom Bandićem, Radimirom Čačićem...
Prvo je počeo post-artom, slanjem razglednica, no danas je prešao sasvim na društvene mreže u svojem projektu.