Četvrta godišnjica svjetske financijske krize: Požar Lehmana i dalje plamti

U ljeto 2008. godine samo smo se još mogli nadati. No, zadnje na što smo pomislili bilo je to da će nas, kao da je riječ o nekoj nevažnoj banci, jednostavno ostaviti na cjedilu, navodi Lawrence McDonald, bivši zaposlenik Lehman Brothersa u svojoj knjizi sjećanja “Dead Bank Walking: kako je propao Lehman Brothers”.

Ta četvrta po veličini američka investicijska banka prije četiri je godine nestala s financijske karte, a njezina se propast uzima kao početak jedne od najvećih svjetskih financijskih kriza čije posljedice još i te kako osjećamo. McDonald nehotice iskazuje i uvjerenje nadređenih kojima danas zamjera kockarski duh koji je doveo do propasti njegove banke.

Pucanje balona

Oni su, kao i danas, bili uvjereni da je bankarskim divovima sve dopušteno jer su jednostavno preveliki i prevažni za sustav da bi im se nešto loše moglo dogoditi bez obzira na posvemašnju neodgovornost prema svima oko sebe.

Američka vlada je odbila spašavati Lehman Brothers u jesen 2008. i tek je nakon njegova pada počela upumpavati stotine milijardi dolara u brojne banke što su neodgovornim kockanjem izazvali štetu koja se danas broji u milijunima nezaposlenih i sve gladnijim Europljanima i Amerikancima.

Financijski instrument pomoću kojeg je financijsko tržište nekontrolirano raslo do te mjere da je završilo u bučnoj eksploziji bili su financijski derivati. Te inovativne i komplicirane instrumente Warren Buffet, veliki američki ulagač, nazvao je “oružjem masovnog uništenja”, a sastojali su se od toga da su američke banke “prepakiravale” loše hipotekarne kredite preprodajući ih uglavnom u Europi.

Upumpavanje dolara

Vrijednost je tih derivata, prema pojedinim procjenama, iznosila čak 600 bilijuna američkih dolara, ili nevjerojatnih 11 puta više od ukupne vrijednosti svjetske proizvodnje. Bilo je samo pitanje dana kad će eksplodirati taj balon.

Prvo veće zaoštravanje krize i znakovi nadolazeće katastofe prije bankrota postali su izraženiji nakon pokušaja spašavanja investicijske banke Bear Stearns u ožujku 2008. godine, ali joj niti 25 milijardi svježih dolara američke središnje banke nije pomoglo pa ju je za 13 puta manju cijenu na kraju kupio JPMorgan Chase. Da su kola nepovratno krenula nizbrdo postalo je jasno 7. rujna 2008. godine kad je američka vlada povela jednu od najopsežnijih akcija spašavanja hipotekarnih veličina kao što su Fannie Mae i Freddie Mac.

Točka vrelišta dosegnuta je 15. rujna bankrotom Lehman Brothersa koji je pokrenuo stampedo. Prelijevanje krize iz financijskog u realni sektor napokon se i dogodilo početkom 2009. godine. Sastankom skupine G20 u Londonu u travnju 2009. godine dogovoreno je upumpavanje bilijun dolara u svjetsko gospodarstvo. Olakšanje je trajalo jer se nakon nekog vremena pojavio problem Grčke kojoj je zbog enormnih dugova i nemogućnosti njihova vraćanja zaprijetio bankrot i kolaps socijalne države.

Sve po starom

Problem se poput požara proširio diljem Europe i traje i danas.

Na Wall Streetu iz kojega je kriza krenula u svijet u međuvremenu se nije dogodio nikakav pomak. Banke koje su do prije četiri godine bile pred propašću i koje su sanirane poreznim novcem sve siromašnijih građana snažno i uspješno se opiru svakom pokušaju uvođenja novih pravila koji bi ih trebali zaustaviti u budućem kockanju složenim financijskim instrumentima. Ondje se i dalje drže parole “business as usual” (posao kao obično).