Zagrebački fotograf i snimatelj Darko Rukavina godinama kreira video-priče za mladence koje unazad dvije godine postaju nezaobilazan trend - sve su popularnije spontane i autentične uspomene.
Bio je to jedan od onih trenutaka za koje znaš da ćeš ih uvijek pamtiti. Darka Rukavinu sam nekoliko dana ranije prvi put upoznala, popili smo kavu, skužili se na nekoj neobjašnjivoj razini lakoće komunikacije (valjda zato što smo oboje emotivci), bacili nekoliko fora i odradili prvo zajedničko snimanje za jednu televizijsku emisiju. Kratko nakon toga dolazim kod njega u montažu, on dobro raspoložen i entuzijastičan oko činjenice da imamo sličan način rada govori da mi prije nego nastavimo mora nešto pokazati. Radi naime na jednom zanimljivom projektu na kojeg je posebno ponosan i otvara mi video Jonathana i Abigajle, Amerikanaca koji su se vjenčali na Crvenom otoku u Rovinju.
"Pogledaj kako sam ovo složio, trenutak je za naježit‘ se. Kužiš, stvar je u tome da su oni svi pričali o tome kako je Abigajla njima dom..." Pušta mi isječak, kreće scena - mladenci sjede u prekrasno uređenoj dvorani i razdragani slušaju govore svojih uzvanika - oni jedno po jedno ustaju i govore zašto je u određenom trenutku života Abigajla bila njihov dom. Svaka priča je posebna, u pozadini svira pjesma posvećena temi doma, Abigajla briše suze, al‘ brišem ih i ja koja ženu prvi put u životu vidim, i to putem videa kojeg mi pokazuje do jučer potpuni stranac. Kako je ovo moguće?! Zašto se osjećam kao da gledam nekoga svog? Ovo je stvarno moćno. Ljubav je stvarno moćna. I zarazna. A Darko me pogodio njome svojim načinom prenošenja priče ovih dvoje mladih ljudi. Čula sam da je ta nova forma videa s vjenčanja poprilično popularna u zadnje vrijeme, a tada sam shvatila i zašto. I ja bih sebi poželjela takvu uspomenu.
Darko na svoj prvi intervju dolazi opušteno, kao da mu je stoti, kao da podsvjesno uživa u mom interesu za ovu temu i na prilici da svoju priču podijeli sa širom javnosti. Razgovor o video-pričama s vjenčanja tekao je glatko, baš kao i način na koji kreira svaku od njih, a sam kreativni proces počinje već načinom snimanja. "Ti videi se trebaju i snimiti na drugačiji način, a ne samo montirati. Fotografija za akciju, a ne akcija za fotografiju", kaže i nastavlja - "Potrebno je što manje toga mijenjati u samom trenutku i što manje intervenirati u njihov dan. Pustiti da se stvari dogode same od sebe, a kamera neka snima i bilježi spontane trenutke. Kada ljudi gledaju taj video i znaju da uopće nije isceniran nego su se stvari zaista tako dogodile, to je to, to je neprocjenjivo", naglašava Darko.
Trend ili evergreen?
Ako ćemo zaključak donositi na temelju trenutačne popularnosti ovih videa mogli bismo govoriti o novom trendu, no Darko se ne slaže. Smatra da je trend nešto prolazno, a ovo će, kaže, biti evergreen. "Baš kao Robićeva pjesma Golubovi – ovo će uvijek biti dobro. Znaš one stvari koje su bile dobre prije 50 godina, dobre su sada, a bit će dobre i za 50 godina. Običan rez bez efekta i bez ikakvih dodataka uvijek će biti u modi”, naglašava. No, iako će uvijek biti u modi, činjenica je da ljudi do nedavno nisu niti znali da takva forma postoji i ako bi na vjenčanjima angažirali snimatelja, obično bi na kraju dobili snimke od nekoliko sati materijala. Zato u ovom trenutku ipak možemo govoriti o trendu. „Ja bih rekao da ja to radim tako od prvog dana, ali na ulazna vrata industrije je ova forma stigla unazad dvije godine. Polako dolazi i ljudi to sve češće biraju. Više na vjenčanjima ne gledaju gdje je snimatelj, ne poziraju i ne režiraju. Mislim da su pomalo zasićeni tim nabrijanim fotografijama i videima i žele taj povratak u jednostavnost – to smo mi i to želimo vidjeti” objašnjava Darko i počinje pričati priče koje su ga posebno dotakle.
Priče koje se pamte
Amalia i Mario
„Njih dvoje oduševili su me kao ljudi. Osvojila me njihova posebna energija, a to mi je najbitnije. Jako su slatki, pogotovo Amalia koja se uvijek smijala od uha do uha. Kad smo se pozdravili na vjenčanju, znao sam da će se ona smijati pa sam držao kameru ispod i snimao jer sam znao da će to biti dobar trenutak za video”, govori mi Darko smješkajući se dok se prisjeća ovog trenutka. Amalijin i Mariov video nazvao je „MEMORIES (USPOMENE)”, a poseban je jer je napravljen u epizodama. Svaku je nazvao nekim imenom, a inspiraciju je pronašao u trenucima proživljenim na vjenčanju. Zadnja epizoda zove se „Noć je kratko trajala” - zato što mu je bilo toliko lijepo da je bio tužan kada je sve završilo, iskren je Darko.
Abigajla i Jonathan
Trenutak iz videa ovih mladenaca toliko me dirnuo da sam vas njime uvela u priču, a Darka su se posebno dojmili iz sličnih razloga. Iako su stranci, a kaže da se zbog jezične barijere s našim ljudima lakše povezuje, ovo dvoje simpatičnih Amerikanaca oduševili su ga svojim vrijednostima. Na prvo mjesto stavljaju obitelj, prijatelje, zajedništvo, trenutke kroz koje jedni drugima izražavaju ljubav. Njihov film je nazvao „HOME (DOM)” jer se kroz cijelo njihovo vjenčanje provlačila tema doma. Dok je snimao taj dan i sam se, kaže, osjećao kao da je doma.
Sarah i John
Ovo dvoje otkačenih mladenaca, kako ih opisuje Darko, vjenčali su se čak tri puta – jednom u Americi, jednom u Londonu i jednom na Hvaru, gdje su se i upoznali. John je odvjetnik, stidljiv tip, staložen, a Sara je zanimljiva i egzotična mladenka pakistanskih korijena. Osim što su se tri puta vjenčali, zadnje vjenčanje na Hvaru trajalo je tri dana i bilo je, kaže Darko, "skroz drugačije i van svih normi". Njihov video nazvao je „SUMMER OF LOVE 2023 (LJETO LJUBAVI 2023)”, a posebno će ga pamtiti po Johnovom bratu i njegovom "vrhunskom smislu za humor kojim je nasmijavao sve uzvanike”, prisjeća se Darko.
Ljubav ili zarada?
Koliko god autor videa uživao u ovom kreativnom procesu, on se na kraju treba i financijski isplatiti. „Od početka kada sam krenuo, 2017. godine, nisam to radio zbog financija jer su novci koje sam za to dobivao tada bili smiješni. Ja bih za sebe rekao da sam osjećajan lik i imam to u sebi, taj neki "x faktor" u tom području, i jedino sam to mogao gurati”. Fotografija je, kaže, hladan medij i može ju se promatrati i doživjeti na tisuću različitih načina, a film je tu da ispriča priču točno onakvom kakva je. „Film je taj topliji dio priče koji je odgovoran za prijenos emocije i raspoloženja. Velika je odgovornost na videu jer jednu scenu može prenijeti na više različitih načina - tempom, izmjenom kadrova, načinom snimanja itd.”, pojašnjava. Zato mu i pridodaje najviše pažnje.
Danas se od ovog posla može lijepo živjeti, iskren je Darko, no njegova glavna motivacija i dalje ostaje „pogon iznutra” na koji se ne može staviti cijena. Posebno ga vesele prijateljstva koja ostanu nakon suradnje pa tako s Mariom, mladoženjom iz prve priče i dalje održava kontakt. Prijateljstva nastanu jer iako se time bavi profesionalno, on ljudima na vjenčanju nije samo fotograf nego ga puštaju u vlastitu intimu. I samo ime iza kojeg stvara ove magične trenutke zapisane u vremenu pomno je birao. Riječ je o francuskoj riječi „emouvoir” čija latinska izvedenica „emovere” znači kretati se s osjećajem i ostaviti trag. „Moja misija na ovom svijetu je ostaviti trag iza sebe i ostaviti trag mladencima. Želim da to bude moje naslijeđe”, zaključuje. Uspomene su trag koji ostaje zauvijek, a pravo je bogatstvo kada ih zabilježene na videu možete iznova proživjeti.