Reporterka informativnog tima RTL-a otkrila nam je svoj najveći san iz djetinjstva, da su njezini djed i baka željeli da postane frizerka te zašto u zadnje vrijeme bježi u planine.
Lucija Ptičar početkom ožujka pridružila se informativnom timu RTL-a, gdje za RTL Danas svakodnevno izvještava s terena o najnovijim događajima. Diplomirala je novinarstvo i odnose s javnošću na Fakutetu političkih znanosti u Zagrebu, a dosad je imala prilike raditi u brojnim redakcijama gdje je stjecala novinarsko iskustvo. Ova 26-godišnja reporterka iz Samobora priznaje nam kako je oduvijek maštala o tome da, kada odraste, radi upravo ovaj posao, a još kao malenu djevojčicu posebno ju je zanimalo gledanje Dnevnika koji nikada nije propuštala.
"Fasciniralo me sve što vidim na ekranu, a danas, kad sam dio ovog televizijskog svijeta, još sam više zadivljena svakim dijelom ovog posla. U sedmom razredu osnovne škole znala sam da želim biti novinarka, ali u osmom sam bila razočarana jer nije postojala srednja škola za novinare. No bila sam strpljiva i ustrajna u svom naumu. Meni bliski ljudi bi rekli jednostavno tvrdoglava i uporna Lucija. Ne imajući prevelikog izbora, na koncu sam upisala Ekonomsku školu u Samoboru i jedva dočekala dan kad ću krenuti na Fakultet političkih znanosti. Nakon upisa fakulteta, sve ostalo je povijest", govori nam Lucija koja je, kako kaže, napokon postigla ono o čemu je dugo sanjala.
"Sada sam spremna ploviti ovim vodama, punim izazova, učiti i uživati. Za mamu i sestru moji izbori nikad nisu bili upitni, ali baka i djed su željeli da budem frizerka. Oni su bili ozbiljni u tom naumu, dugo su me nagovarali, a meni je to sve zvučalo kao šala. Danas znam da je bolje da mi je u ruci mikrofon nego škare. Jednom sam sestru ošišala malo previše i to mi još nije oprostila (smijeh). Ali generalno, meni je obitelj uvijek bila najveća podrška, u svim mojim odlukama. Znam da vjeruju u mene i baš zahvaljujući njima guram kad god je teško", govori Lucija koja je dosad imala priliku obrađivati mnogo različitih tema, od politike, crne kronike, showbiza pa sve do kulture. Ipak, ne dvoji oko toga koje su joj teme najdraže, a to su one u kojima na bilo koji način može pomoći drugima.
"Smatram da su upravo ljudske priče srž novinarskog rada jer omogućavaju gledateljima da se povežu s temama na emocionalnoj razini i da shvate njihov utjecaj na svakodnevni život. Volim istraživati teme koje se tiču ljudskih prava, društvene pravde. Vjerujem da imam usađenu empatiju i osjećaj za pravdu još od pokojnog oca i vjerojatno zbog toga su mi takve teme i važne. Poseban mi je izazov pratiti politiku, ali ne libim se uhvatiti u koštac ni sa jednim područjem u novinarstvu", kaže nam Lucija. A što se treme tiče i tu je poprilično jasna.
"Tijekom javljanja uživo kod mene trema ne postoji, ali se javlja pri pomisli da je sve što radim na kraju u RTL-u Danas u 19 sati na nacionalnoj televiziji koju gledaju milijuni i gdje greške nisu dobrodošle. Zato ponekad deset puta provjerim informacije. Perfekcionist sam i pozitivna trema ponekad je dobra stvar. Još se uhodavam u novoj okolini, bilo je nesigurnosti, ali na kraju ljubav prema novinarstvu uvijek prevladava sve brige, strahove i probleme", kaže mlada reporterka koja nam je otkrila i kako izgleda jedan njezin radni dan.
"Nisam jutarnji tip, ali ustajem dva sata prije posla i pregledavam vijesti. Do 9 ujutro upoznata sam sa svim informacijama i planovima. Ujutro dolazimo na redakcijski kolegij gdje s urednicima i ostalim reporterima predlažemo teme o kojima ćemo raditi priču u RTL Danas. Da bi u eter izišla neka reportaža ponekad su potrebni sati dogovora, pronalaska… Nakon odlaska na teren, snimanja izjava slijedi i montaža. Na kraju, pravo je olakšanje tek nakon što je prilog emitiran jer znaš da si dao sve od sebe kako bi gledateljima na najbolji mogući način prenio priču", govori Lucija koja se tijekom karijere susrela i s ponekom predrasudom.
"Smatram da se na žene često gleda drukčije. Pogotovo ako si u javnom prostoru, mlada si i plavuša kao ja i onda se gleda strožim i kritičnijim očima. Takve kritike i predrasude dolaze iz tuđeg neznanja i ne smatram ih relevantnima jer nisu potkrijepljene činjenicama. Sve što sam postigla u karijeri je rezultat truda i stalne želje i volje za napredovanjem", kaže ova Samoborka koja već sada ima priče koje je odradila, ali koje su joj ostale u posebnom sjećanju.
"Svaki dan upoznajem nove ljude, pričam priče o sudbinama malih ljudi, ali rado se sjetim jedne frizerke koja unatoč invaliditetu radi s toliko ljubavi. Osim toga, često sam putovala u Slavoniju i vjerujte mi ondje je uvreda doći kod nekoga, a ne pojesti i popiti nešto, a usput vam spakiraju još nešto za doma. Neću zaboraviti jedan stariji bračni par kojima su svinje bile blago, cijeli život su ih imali i zbog afričke svinjske kuge su ih morali uspavati. Takvu tugu i suze ne pamtim i na odlasku gospođa je rekla da zna da smo zbog njih putovali iz Zagreba, pa je za nas radila domaća peciva da imamo što prigristi po putu iako nas je nahranila i prije odlaska. Srdačnost Slavonaca je neopisiva. Rad s ljudima nekad zna biti težak, ali mogu reći da sam sretnica, blagoslov je raditi s dobrim ljudima", ispričala je Lucija.
Iako je novinarstvo vrlo stresan posao, Lucija nema problema sa stresnim situacijama. Upravo suprotno, baš tada najbolje funkcionira i, kako kaže, "ide glavom kroz zid". Njezina javljanja uživo najviše prati majka koja je Luciji najveći oslonac i potpora.
"Moja majka prati svaki moj korak. Sve što jesam dugujem njoj. Sretna sam i zahvalna jer mi je život pružio takvu majku - ženu velikog srca, iskrenih riječi i toplog zagrljaja. Uz nju je lakše osvajati svijet", kaže. Što se tiče kritika, simpatična 26-godišnjakinja priznaje kako je, ipak, sama sebi najveći kritičar.
Kada nije na radnom mjestu, slobodno vrijeme najčešće voli provoditi u prirodi i odmaknuti se od vijesti. Odnedavno je otkrila i novi način opuštanja kojim je oduševljena.
"Volim pobjeći u planine, trčati, a najviše me veseli vrijeme provedeno s obitelji i psom, zlatnim retriverom Ollijem. Uz to krenula sam volontirati u judo klubu Ishi, jedinom sportskom klubom u Samoboru, koji pomaže djeci s teškoćama. Pomoći u treningu toj djeci za mene je velika radost i blagoslov", zaključila je Lucija.