Glumica zagrebačkog kazališta Gavella uz diplomu Akademije dramske umjetnosti ima i onu hotelskog menadžmenta, govori četiri jezika i samo jedan razlog zbog kojeg žali što nije završila u poslovnim vodama.
U sjeni fantastičnog uspjeha hrvatskog filma i redatelja Nebojše Slijepčevića koji je u Cannesu osvojio Zlatnu palmu, ispod radara je prošao festival nezavisnog filma Film Fest International koji se održavao u isto vrijeme u Nici. Tamo je u konkurenciju stranog kratkog filma bio uvršten hrvatski nezavisni film ‘‘Trenuci izazova‘‘ (Challenging moments) redatelja Borne Armaninija i od pet nominacija osvojio je onu za najbolji scenarij. Za glavnu žensku ulogu bila je nominirana i Antonija Stanišić Šperanda, glumica zagrebačkog kazališta ‘‘Gavella‘‘.
‘‘To mi je prvi inozemni festival i zaista sam bila oduševljena atmosferom koja je tamo vladala, mnoštvom nezavisnih filmaša sa svih strana svijeta, a u mojoj konkurenciji nagradu je dobila glumica iz Japana. To je naravno, manje glamurozan festival od obližnjeg Cannesa no ja sam se zahvaljujući dizajnerici Đurđici Vorkapić osjećala kao da sam baš na glamuroznom crvenom tepihu najpoznatijeg festivala. Jedino što nam je kiša koja je bez prestanka padala tri dana malo pokvarila doživljaj ‘‘, kaže Antonija koja je s ekipom posjetila i obližnji Cannes gdje su se glumačke zvijezde također borile s ogromnom količinom kiše koja im je radila problem s natopljenim svečanim toaletama.
‘‘Francusku rivijeru vidjeli smo tek na povratku, i to iz aviona kada se počelo razvedravati, ali zaista smo ponosni jer smo se kući vratili bar s jednom nagradom.‘‘, govori glumica koja najavljuje i hrvatsku premijeru filma 19. lipnja u zagrebačkom KIC-u. Radnja filma, koji već do sada osvojio nekoliko svjetskih nagrada, prati glumca kojeg igra Ivan Horvat, slobodnjaka koji pokušava uspjeti u svojoj profesiji, a paralelno radi još dva posla kako bi preživio. Onda mu u život uđe lik kojeg igra Antonija, uspješna poslovna žena kojoj su najdraži hobiji putovanja i shopping. Film dug 60 minuta prati njihov tragikomičan suživot. A privatno je glumica jako daleko od žene koju je utjelovila u filmu. Rođena je u Požegi, njezini roditelji imali su uspješan zimski pansion na planini Vlašić u BIH i nju su usmjeravali u turizam. Kako bi im pomogla učila je strane jezike, tečno govori njemački, engleski, talijanski i francuski, a kada je nakon srednje škole izrazila želju da postane glumica, roditelji su joj postavili uvjet.
‘‘Rekli su mi: "Pa nismo te mi školovali i plaćali tečajeve jezika da bi ti sada išla u glumice.‘‘ Tako je pao dogovor da moram prvo završiti studij hotelskog menadžmenta u Opatiji, a onda će mi oni financirati studij glume u Zagrebu. Nagodbu smo ispoštovali tako da danas imam dvije diplome i zbog toga sam svojim roditeljima jako zahvalna. Ja sam jedino slijedila svoje snove, a druga diploma mi daje sigurnost i ponekad zažalim što danas nemam menadžersku plaću i menadžerske bonuse.‘‘, smije se glumica, inače majka 13-godišnje kćeri Lile, kojoj bi malo više novca, uostalom kao i svima, dobro došlo. Pogotovo što joj se kćer aktivno bavi preponskim jahanjem i uskoro kreće u natjecanja pa će morati dobiti i svog konja. I glumica voli jahanje kao i njezin suprug Jurica Šperanda, ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Ivan Merz, no oni kaže, nisu ni do koljena svojoj kćeri. Najdraži izleti su im kada obiteljski odu na terenska jahanja, obično u Liku ili na Velebit.
‘‘Daleko sam ja od jahačke vještine koju je savladala moja Lila koja uz jahanje aktivno trenira i umjetničko klizanje, ali boravak u prirodi s konjima nam je svima pravi užitak. Moj suprug je inače diplomirani kineziolog i izgleda da su kod Lile prevagnuli njegovi sportski geni. ‘‘ A zajednički obiteljski trenuci su za nju najbolje provedeno vrijeme. U svom matičnom kazalištu puno je angažirana, ima glavnu žensku ulogu u hvaljenoj predstavi ‘‘Moji tužni monstrumi‘‘ s kojim ovih dana gostuje u Novom Sadu na festivalu Sterijino pozorje, igra u ‘‘Kraljevu‘‘, na repertoaru su joj još predstave ‘‘Kiklop‘‘, ‘‘Hotel Zagorje‘‘, ‘‘Naš razred‘‘... Ali kako, kaže sve stiže. Smatra naime, da glumci imaju ipak privilegirano radno vrijeme jer probe počinju oko deset ujutro i završavaju oko tri popodne tako da puno toga stigne tijekom dana.
‘‘Volim raditi jer živim svoj san. Gostovala sam nedavno u seriji ‘‘Kumovi‘‘, glumila sam u filmovima ‘‘Zbornica‘‘, ‘‘Tragovi‘‘, nekim stranim produkcijama, no kako sam puno angažirana u kazalištu teško se prihvatiti nekog ozbiljnijeg televizijskog ili filmskog angažmana koji bi me udaljili od pozornice. No postoje neki planovi koji bi se trebali realizirati najesen, jako im se veselim pa ćemo vidjeti. Uvijek sam imala puno posla tako da ne brinem oko toga.‘‘, kaže Antonija, jedna od rijetkih glumica koja nije aktivna na društvenim mrežama. Dan joj je kaže, jednostavno prekratak da bi se još time bavila. No i bez samopromocije njezino lice široj publici itekako je poznato. Naime, ona je dio glavne glumačke ekipe serije ‘‘Zauvijek susjedi‘‘ koja se skoro bez prestanka reprizira punih četrnaest godina i uživa nevjerojatnu popularnost ne samo u Hrvatskoj već i u regiji.
A kako bi zadovoljili publiku Ljubomir Kerekeš koji u seriji glumi njezinu ljubav Ferda u produkciji svog Kerekesh Teatra režirao je predstavu ‘’Susjedi’’ u kojoj uz nju i Kerekeša, igraju još Darko Janeš i Tamara Šoletić kao bračni par Ferdić. ‘‘To je kao neka vrsta nikada emitirane epizode, komedija koja mi je pravi odmor za dušu nakon uloga ozbiljnih uloga u ‘Gavelli. Odigrali smo ju već sedamdesetak puta diljem Hrvatske i uvijek je to veselje za nas i publiku. Uvijek smo rasprodani do posljednjeg mjesta i publika nas čeka nakon izvedbe kako bi se s nama fotografirala. Nevjerojatno koliko serija još ima obožavatelja i zapravo koliko ljudima nedostaje humora.‘‘
A glumica za svoj naporni itinerer kondiciju održava trčanjem. I to najmanje triput tjedno uz trenericu i svog ljubimca, šest godina starog engleskog hrta Mrljicu koji je brz kao strijela. ‘‘Kada Lilu ostavim na klizanju ili na Hipodromu onda Mrljica i ja krećemo na trčanje. Potrebno je to i njemu i meni. Imam fizički zahtjevne predstave i teško bih ih mogla odraditi da nisam u kondiciji, a da se ne zadišem. Kada sam bila mlađa bilo je naravno lakše, moglo se i tulumariti i navečer igrati predstave no s godinama se to promijenilo.‘‘, kaže 47- godišnja Antonija koja vitku liniju može zahvaliti i prehrani. Naime, s osamnaest godina odlučila je postati vegetarijanka što je kao i odabir studija, prilično iznenadilo njezine roditelje - Slavonka, a ne jede meso. No ona ne jede ni ribu ni morske plodove dok su joj jaja, sir i mlijeko prihvatljivi.
‘‘Oduvijek obožavam životinje i jednostavno mi nije bilo prihvatljivo da ih jedem. Odmalena sam željela prestati jesti meso, ali su mi roditelji uvijek govorili da izvodim, jer kao i u svakoj slavonskoj kući pa tako i našoj, glavna namirnica je meso. Ali kada sam službeno postala punoljetna, rekla sam im: "Ja od danas prestajem jesti meso, a vi kako hoćete." Moji me od onda toleriraju, a vegetarijanci su i moj muž i moja kćer Lila - to od rođenja. S tim da je ona u tome puno stroža i rigidnija od nas dvoje. Primjerice kad uđe u slastičarnicu i želi pojesti kolač od sira, prvo pita ima li u njemu želatine. Ako ima, neće ga uzeti.‘‘ U njihovoj kući kuha tko stigne, kaže da im jelovnik nije teško složiti jer jedu puno povrća, a meso su zamijenili tofuom, sojom ili tempehom. Svi vole putovanja i imaju sreću što i Antonija i njezin suprug imaju prilično duge praznike i vremena za odmor koji glumici, nakon naporne sezona, uistinu treba.
‘‘Nekada smo suprug i ja imali jedan mali sportski brod koji je stajao u marini na otoku Krku i to su mi bila najljepša ljetovanja, plovidba bez cilja i po mirnim uvalama. Ali kada se rodila Lila, s obzirom na to da na brodu nema previše hlada, dvije godine ga nismo koristili pa smo ga na kraju prodali što mi je danas jako žao. No sada smo slobodni putovati gdje god poželimo, ne mora to biti niti destinacija u Hrvatskoj, uostalom mi smo se vjenčali na Baliju, tako da nam ni daleka putovanja nisu strana.’’, završava Antonija.