Luka Knez otkriva tko mu je pomogao da se izbori sa strahom od publike, zašto je u njegovoj profesiji korisno igrati kompjutorske igre te zbog kojeg bi filma pristao čak i na ulogu statista.
Potvrde su važne u svakom zanimanju, a osobito u glumačkom. Činjenica je da postoji niz mladih i talentiranih glumaca koji svake godine daju svoj maksimum, a biti odabran u takvom društvu veliki je privilegij - konstatira Luka Knez, ovogodišnji dobitnik nagrade za najboljeg mladog glumca na 30. Festivalu glumca u Vinkovcima, održanom krajem svibnja. Važno priznanje, koje ime nosi po Ivi Ficiju, bardu glume poteklom iz tog kraja, dodatan je "vjetar u leđa" 23-godišnjem Zadraninu, apsolventu zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, koji je nominaciju zaradio ulogom u predstavi "Mala zabava".
Suprotno onome što naziv sugerira, komad se bavi iznimno ozbiljnom temom - samoubojstvom. "Kada bi prokopao vlastiti život, svatko bi pronašao razlog da ga završi" možebitna je misao vodilja okupljanja likova ove predstave, iza kojeg se otkrivaju traume djetinjstva i odrastanja, neizlječive i progresivne bolesti, silovanja. Ljudi su to koji svojim životom plaćaju tuđe greške. Za razliku od lika kojeg je odigrao u dotičnoj predstavi, u privatnom je životu Luka pravi optimist i veseljak. Za glumu se zainteresirao pred kraj osnovne škole, u čemu ga je podržala njegova majka, upisavši ga u glumačku školu.
"Bio sam živo dijete puno energije pa sam uz redovnu i glumačku školu pohađao i glazbenu, išao na razne sportske treninge, a uz to svaki slobodan trenutak koristio za igranje kompjutorskih igara, kroz koje sam ulazio u razne svjetove i glumio razne likove."
Iako se jako veselio upisu u glumačku školu, nakon prva tri mjeseca počeo je razmišljati o tome da od glume ipak odustane. Na pozornici se, naime, u njemu počeo javljati strah od ljudi. Možda bi ta početnička trema doista i stala na kraj dječjem snu da ju jedan čovjek nije na vrijeme prepoznao - i prekinuo.
"Tijekom pripreme scene u kojoj sam čistio pod pitajući se je li gluma uopće za mene prišao mi je moj profesor hrvatskog jezika koji je često dolazio na probe i predstave. On je intuitivno primijetio da sam u problemu, došao do mene i rekao mi da se samo opustim i krenem igrati. Ne znam zašto, ali tada mi je ta vrsta spontane upute puno značila, a i povjerovao sam joj" kaže Luka.
Glumačke vještine nastavio je u Zadru brusiti u drugoj glumačkoj školi, u kojoj je upoznao redatelja Vinka Radovčića. - Gledao me na probi nekoliko puta te vrlo brzo angažirao u predstavi "Mrtva svadba" prema tekstu Asje Srnec Todorović. Kada mi se javio, prvo sam ga pitao je li se javio pravom Luki Knezu jer sam znao da u tom trenutku postoji još petorica s istim imenom i prezimenom u Zadru - kaže Luka, koji uzore vidi među svojim kolegama i profesorima. Posebno cijeni predani rad i talent nešto starijeg kolege Uga Koranija na kojeg se ugleda, a presretan je što je na ADU ušao baš u klasu redatelja Bobe Jelčića te što ima priliku svjedočiti takvoj profesionalnoj poduci.
Luka u Zagrebu živi sa svojom sestrom, po struci arhitekticom, a slobodno vrijeme koristi za odlaske u teretanu i - kuhanje. "Skromno priznajem da sam magistrirao rižoto. Da trenutačno ponovno biram zanimanje, bilo bi to kuhanje, a možda čak i fizika koja me oduvijek zanimala" otkriva. Iako kao i svaki pravi Dalmatinac voli posjetiti rodnu grudu, zbog fakultetskih i poslovnih obaveza to čini sve rjeđe, a nostalgiju liječi glazbom. Rado zapjeva pjesme Olivera Dragojevića i Gibonnija, dok mu je na globalnoj razini omiljeni bend Rolling Stones.
"Doma je uvijek lijepo jer se tamo nalazi moja obitelj i prijatelji iz djetinjstva koji su tamo ostali živjeti. Rođen sam u Čakovcu, no brzo nakon mog rođenja preselili smo se u očev rodni Zadar koji me je zasvojatao i trajno očarao" ponosno ističe Luka, kojem je zbog fakulteta baza postao Zagreb. Trenutačno u teatru &TD priprema dvije predstave - "Beštiju", mlade redateljice Kristine Grubiše i dramaturginje Karle Leko, te predstavu "Ubu ovo ono" koja je nastala prema istinitom događaju i motivima teksta "Kralj Ubu" Alfreda Jarryja u režiji Dražena Krešića.
A što je s tremom s početka njegove glumačke priče? Više je ne osjeća.
"Rekao bih da se transformirala u uzbuđenje jer mi je stalo. Želim prenijeti razloge zašto sam nešto radio. U ovom se poslu vodim idejom da je to ipak i samo posao. Drugačija je uključenost u ovaj posao, ali zdrava granica mora postojati" kaže Luka, dodajući kako bi jednog dana rado igrao Hamleta, ali i rado glumio, pa makar i kao statist, u "Gospodaru prstenova" i "Harryju Potteru".
"To mi je dječački san. Obožavam obje priče i zadivljen sam glumom glavnih glumaca. Možda mi se jednom i ostvare želje."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....