Ljetnikovac glumca Otokara Levaja i njegovih sinova u Lokvi Rogoznici zapravo je mali muzej. Bila je to kuća znamenitog mozaičara i slikara Ivana Joke Kneževića (1907. – 1988.), koji je bio prvi majstor na području tehnike mozaika u Hrvatskoj. Marin Levaj i Marko Radunović sinovi su Jokine pokojne kćeri Rute Knežević, poznate kostimografkinje, a Otokar Levaj bio je tast Joke Kneževića. Kuću u Lokvi Rogoznici umjetnik je sagradio 60- ih godina nakon što je tuda prošla Jadranska magistrala. Njegov nekadašnji atelijer danas je galerija Joke Kneževića. – Svoj je dom zvao Gandalj, što znači utočište za malu ribu, pod kamenom, zaklon ili zavjetrina – kaže Otokar Levaj, kojeg smo zatekli u ležernoj atmosferi. Joko je imao običaj svojim domovima davati imena. Tako mu se prva kuća, koja je bila u Omišu, zvala Brguja, što znači igra, svetkovina. Obitelj Levaj danas brine da u kući neki detalji ostanu autentični kako ih je Joko volio i održavaju legendu o tom posebnom umjetniku. Kuća se sastoji od nekoliko zanimljivih dijelova koji svaki priča svoju priču.
Život pun anegdota
Bočno na pročelju kuće stoji natpis “Gandalj, skamenjena žud” i Jokin autoportret, crtan gotovo stripovskom tehnikom. Joko je bio živopisan lik, a njegov život pun anegdota. Dio objekta je atelijer koji je i danas ispunjen njegovim slikama i mozaicima, skicama i nedovršenim djelima. Tu je i nekoliko velikih mozaika kao “Povijest Hrvata od 7. stoljeća”. Ispred kuće kod ulaza u atelijer je mjesto pod divljom kruškom s kojeg se s uzvisine pruža pogled na more i Brač. To je mjesto gdje je znao sjediti sa svojim prijateljima Ivanom Raosom, Jurom Kaštelanom i Ivanom Katušićem te satima propitkivati smisao života, uz to motajući škiju. Dio kuće je namijenjen za svakodnevni život, odnosno ljetni, praznični obitelji Levaj i Radunović.
Stol s mozaikom
Iza kuće, u dvoru, s pogledom prema brdu nalazi se prekrasan veliki dugački stol koji na plohi ima mozaik horoskopa, Jokino djelo. On je sjedio na mjestu gdje je znak Lava. Otokar sjedi na mjestu Ovna, Marin gdje je znak Raka, a Marko Radunović, inače direktor u Zvijezdi, sjedi na mjestu znaka Vodenjaka. – Kad je sagradio kuću, svi u Splitu su se iščuđavali jer ju je okrenuo prema planini, a ne prema moru. Pričali su da je Joko okrenuo guzicu prema moru. No, on je htio gledati planinu gdje se nalazi pećina. U njoj se znao skrivati za Drugoga svjetskog rata u kojem je sudjelovao i tada je bio jedan od osnivača novina Slobodna Dalmacija – kaže Marin Levaj koji je vlasnik poznatog zagrebačkog kafića Mojo bar, Frnjokl te menadžer programa u pivnici Pivana na Črnomercu.
Kuća je u međuvremenu dograđena pa je dobila i prozore okrenute prema moru. – Pokraj kuće je dodan manji ljetnikovac koji zbog zvonika na krovu izgleda poput crkve. Okoliš kuće i dalje je pretežno kamen – smije se Otokar Levaj. Ivan Joko Knežević rođen je u Lokvi Rogoznici, kamenom selu na planini. Čitav je život obožavao kamen i našao je u njemu svoj umjetnički izričaj. “Joko je razmišljao o tome kako iz jedinstvenog dodira čovjeka s kamenom učiniti nešto u slikarstvu što bi bilo prihvatljivo i suvremenom ukusu”, opisao je Josip Depolo u monografiji. Rado je isticao da u prirodi ima više od 300 tisuća nijansi boje kamena.
Povijest Hrvatske
– Sjedio bi ispred svog atelijera s gornje strane kuće i tuckao kamen. A hodao je uglavnom s “rukama na prknu” i gledao u zemlju te putem skupljao kamenčiće u džepove. S autom posve spuštenim pod težinom kamenja znali smo se vraćati s izleta – priča Otokar Levaj. Otokar Levaj sa sinom Marinom i Markom Radunovićem (koji je sin njegove pokojne supruge iz prvog braka) renovirao je Gandalj prije skoro deset godina i malo- pomalo uredili su i “svoj” dio kuće. – Svaki detalj u kući dio je obiteljske, ali i hrvatske povijesti, primjerice amfore, kubure, sablje… I gotovo svakodnevno naletiš na nešto što te istoga trena vrati u bezbrižno djetinjstvo. Naravno, s vremenom je sve više Markovih i mojih stvari kojih se ne želimo riješiti, a to su instrumenti, knjige i slično – kaže Marin Levaj. Za najnovije detalje zaslužna je Markova kći Tia koja je, čini se, jedina naslijedila pradjedov talent za slikanje.
‘Jokina Brguja’
– Njenih crteža je sve više po zidovima novog dijela kuće – priča Marin. Svake godine oni pred Jokinom kućom organiziraju manifestaciju “Jokina Brguja”, na godišnjicu njegova rođenja 23. kolovoza, s kazališnim predstavama postavljenima u dvoru kuće koji je zapravo prostor nekadašnjeg kamenoloma iza kuće gdje se postavi gledalište. Ove godine 23. kolovoza u dvorištu kuće prikazat će se igrani film mladog redatelja Ivana Perića “Sveci” u kojem sudjeluju splitski i omiški glumci. I Otokar također. Riječ je o likovno- kazališnoj koloniji koja se održava od 2007. u dvorištu Gandalja i svake godine se održi izložba i predstava, a ove godine prvi put prikazat će se film.
Mozaici, freske, slike i skulpture
Slikar Ivan Joka Knežević tijekom studija u Zagrebu pomagao je slikaru Josi Kljakoviću u oslikavanju fresaka crkve Sv. Marka na Gornjem gradu. Knežević je autor poznatog mozaika “Narod u svojoj težnji k stalnom napretku” iz 1965. godine koji se nalazi u bivšoj Vojnoj bolnici u Splitu, solinskog mozaika “Prvi solinski odred na Dinari”, mozaika “Alar” u Sinju i drugih. U Americi je Joko radio na restauraciji freski Maksimilijana Vanke gdje je samostalno oslikao i crkvu hrvatskih iseljenika u Pittsburghu djelom “Dolazak Hrvata u Ameriku”. Uz slikanje i kiparenje, nalazio je vremena i za pisanje pjesama, književnih i filozofskih.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
