Predivno potkrovlje od 100 kvadrata

Kao mala Nina je skakutala po tavanu i igrala se skrivača, vrlo vjerojatno, kao sva djeca, zamišljajući da će na tavanu naći neko skriveno blago. Par desetljeća nakon toga isto to je radila i Tena, i to na istom tom tavanu na kojem se igrala njena majka, a koji je kao i cijelu zgradu u strogom centru Zagreba sagradio njen rođak, također, kao i njezini mama i tata, arhitekt. Tena nije studirala arhitekturu nego dizajn, ali je maštala kako bi bilo lijepo preurediti tavan samo za sebe, pa je u studentskim danima na istom tom tavanu nacrtala kako bi izgledala krovna terasa iz njenih snova… Prošlo je 15-ak godina i Tena je realizirala svoj san pa sada uistinu ima upravo takvu terasu iz svojih mladenačkih snova. No, ne samo terasu.

Tena je sa svojim suprugom i dvoje djece na tom derutnom i prašnjavom tavanu uistinu pronašla “blago” i napravila si šarmantan i ugodan dom… No, kako to u realnosti biva, nije baš sve bilo tako bajkovito. – Odrastala sam u ovoj zgradi i godinama sam znala da imamo tavan koji ima ogroman potencijal. No, taj isti tavan imao je hrpetinu problema, prije svega zato što je bilo neriješeno vlasništvo, a zatim i što je bio vrlo taman, derutan i mračan, a imao je samo jedan prozor. Uz to jedan dio tavana bio je jako nizak… No, nakon godina natezanja s Gradom i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, nakon otkupa dijelova tavana od stanara te jednako tako života u podstanarstvu, napokon su se stvari posložile i mogli smo početi adaptirati tavan – priča dizajnerica Tena Kosor, pokazujući stare fotografije tavana koje ni po čemu ne sliče na ono što se danas nalazi u potkrovlju stare zgrade s početka 20. stoljeća u centru Zagreba.

A ondje se nalazi pravo malo obiteljsko carstvo koje odiše toplinom, veseljem i radošću, u kojem se isprepliću stari obiteljski komadi namještaja s modernom funkcionalnošću. Tena, koliko ovdje ima kvadrata? – upitala sam ju dok sam se šetala po stanu otkrivajući nove i nove dijelove doma. – Sto, ne uključujući terasu – odgovorila je. Apsolutno nevjerojatno da su u stotinu kvadrata stale dvije dječje i jedna roditeljska spavaća soba, dvije kupaonice, dva hodnika, spremište te da je prostor dnevnog boravka, blagovaonice i kuhinje toliko prostran, svijetao i velik, pomislila sam. – Pa gledajte, duuuugo godina smo mi smišljali kako organizirati ovaj prostor, a na tome smo radili svi, od mojih roditelja i sestre, koji su svi arhitekti, do supruga i mene, jer su nam estetika i funkcionalnost itekako važni.

Zapravo, kad bolje razmislim, 10 godina smo promišljali kako organizirati ovaj prostor, pa kada smo krenuli s adaptacijom, sve je bilo manje-više jasno kako treba izgledati – kaže Tena. Istaknula je da je što zbog kompleksnosti radova, što zbog financija adaptacija trajalo dugo, oko godinu i pol dana. – U toj fazi adaptacije najviše mi je pomogao otac i on je zaista odradio ogroman dio posla jer su građevinski zahvati bili vrlo kompleksni i veliki. Najzahtjevniji dio bilo je podizanje krova kako bi jedan dio stana, u kojem su sada kuhinja i blagovaonica, dobio potrebnu visinu, a kako se ne bi poremetila statika zgrade. Uz to trebalo je prošlicati krov kako bi potkrovlje dobilo dovoljno dnevnog svjetla s obzirom na to da je do adaptacije ondje postojao samo jedan fasadni prozor, i to ovaj ovalni u dnevnom boravku.

S obzirom na to da je nekad u potkrovlju bio samo jedan zid, trebalo je sagraditi i ostale zidove, a da ne govorim koliko je bilo posla oko dovođenja instalacija, saniranja podova, zidova, greda, terase, nagiba kako se voda ne bi skupljala tamo gdje ne treba… – nabraja Tena, otkrivajući nam svoj najveći strah koji je imala, a to je da potkrovlje ne bude previše mračno. – Ne možete ni zamisliti kako je izgledao ovaj tavan, bio je toliko mračan da mi je bilo potpuno nezamislivo kako će u ovim sobicama bez normalnih prozora ovdje boraviti moja djeca. Bilo me užasno stah tog mraka i klaustrofobije. No, onda smo pronašli odlične krovne prozore za ravni krov koji su otklonili sve moje strahove i sumnje.

Ti prozori daju dovoljno dnevne svjetlosti, čak i puno više od klasičnih, a zahvaljujući njima prirodno provjetravanje i rasvjetu imam u svim prostorijama u stanu – ispričala nam je Tena Kosor, hvaleći Veluxov proizvodni program, kojim je oduševljena. Nakon tih velikih građevinskih zatvata, koji su između ostalog uključivali i nove pregradne zidove te novu staklenu frontu koja je ujedno izlaz na terasu, uslijedilo je opremanje stana, a taj dio su Tena i njezin suprug Marko preuzeli na sebe, i to s velikim guštom. – Kao što smo godinama kao podstanari maštajući projektirali svoj stan, tako smo godinama od obitelji i prijatelja skupljali i stari namještaj. Uvijek smo mislili da ćemo sve to jednoga dana iskoristiti u nekom svom budućem domu.

Moj muž je jako spretan i gotovo je sav namještaj u stanu prefarbao i restaurirao sam. S vremenom ga je sve to jako zainteresiralo pa je čak neke elemente poput stolića u blagovaonici, ormarića u hodniku te barskih stolaca za šankom izradio potpuno sam – priča nam Tena, ponosno pokazujući što je sve restaurirao, popravio, pofarbao, osmislio i izradio njezin suprug. Nakon svega što smo vidjeli, zapravo čini nam se da je cijeli stan hand made, odnosno ili stari preuređeni namještaj ili pak namještaj koji je izrađen po mjeri. – U pravu ste. Od dizajnerskih predmeta tu je jedino Kartellova Gost chair od Phillipa Starcka, a od većih gotovih kupljenih elemenata je jedino stol u blagovaonici, krevet u dječjoj sobi te kuhinja, a sve je iz Ikee.

Čak smo i kuhinjski otok sami dali izraditi od elemenata kupljenih u Ikei koje je stolar prema našim nacrtima prilagodio našim potrebama i željama, i to napravivši ormarić od medijapana i postavivši debelu drvenu radnu plohu. Zapravo, to mnogima može zvučati čudno jer sam ja godinama na poslu okružena skupim dizajnerskim namještajem koji iznimno volim i cijenim te uređujem ljudima stanove koji su vrlo često posve suvremeni i minamalistički… Neki bi rekli, pa zašto su se s tom kramom zezali kada je sigurno mogla dobiti dobre popuste…

No, ja sam uistinu za ovaj stan htjela nešto obiteljsko, staro, s dobrom pričom, jer sve drugo imam osjećaj da jednostavno ne bi pasalo ovim starim autentičnim ciglenim zidovima i drvenim gredama – rekla je Tena Kosor, dizajnerica koja je nekoć radila u Erceg interijerima, a sada već godinama radi u Art interijerima. Najstariji komad je ova sofa moje bake koju sam si bezicirala još kao mala. Nekada je bila od baršuna i jako fina i elegantna, no mi smo je malo prilagodili ovom vremenu i pretapecirali je u suvremeniju tkaninu, noge smo joj prefarbali u crnu boju te na nju stavili puno šarenih jastuka, od kojih mi je najdraži ovaj sa psom koji mi je sestra donijela iz Londona – kaže Tena.

Otprilike iz tog perioda sežu i dvije zelene foteljice te tabure i luster koje im je poklonila svekrva. Kako vam je lijep pod, primijetila sam. – O, znala sam da ćete to reći. To nam kažu svi koji su ušli u stan, od dostavljača pizze do prijatelja. To je običan seljački pod, odnosno grubo četkane i uljane hrastove daske koje smo kupili u Spačvi, i to po nekoj povoljnoj cijeni, čini mi se 290 kuna po kvadratu. Mislim da je barem deset ljudi nakon nas otišlo kod njih po taj pod. No, ja sam njime oduševljena, jednako kao i s termodeckingom na terasi koji smo nabavili kod Galekovića – kaže Tena, otkrivši da je omiljeno mjesto svih ukućana kuhinjski otok jer se u kuhinji uvijek nešto dobro kuha. – A našim prijateljima omiljena je terasa. Tu su i ljeti i zimi.

Čak smo morali i nabaviti električnu grijalicu kako bi tu mogli biti i kada je vani snijeg – kaže Tena koja je terasu, kao i cijeli ostatak stana, pomno osmislila te je podijelila u nekoliko zona. Odmah uz kuhinju, uz staklenu stijenu je stol s klupicom i stolicama. Na tom dijelu terasa je obložena deckingom, a uz rub fasade je stazica s oblucima koje su godinama svi nosili s mora. Mediteranski štih daje i brojno bilje, i to od ružmarina, bosiljka i ostalih začina, do ruže, grejpa i oleandra, a morski štih daju i plavo-bijele tende, ali i sunčalište s umjetnom travom koje je pravo mjesto za opuštanje. Ostatak terase odličan je poligon za igranje sedmogodišnje curice i četverogodišnjeg dječaka, tako da se klinci, kako kaže vlasnica, uopće ne žele ići vani igrati. – Nama je ovo pravi dom. I kuća i stan, dvorište, vikendica, sve što treba. A jesam li vam rekla koliko je super imati baka-servis u istoj zgradi – kaže Tena…

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!