Mogli bismo slobodno reći da svaki arhitekt na samom početku projekta ima istu ideju, oplemeniti prostor i učiniti ga kvalitetnijim, kako u smislu projekta, tako i u kontekstu lokacije na kojoj će biti izveden. Uz tu ideju svakako pristaju i arhitekti iz Super ureda iz Splita. Ivana Ivić Žarko, Ivo Žarko, Tomi Šoletić, Ksenija Ivić i Tajana Pandžić izradili su složen projekt koji se bavi aktualnom temom gradnje u svrhu turizma i propituje mogućnost susreta tradicionalne arhitekture i suvremenih zahtjeva za prostranim unutarnjim prostorom. Ovim projektom dali su kvalitetan odgovor i nenametljivo arhitektonsko rješenje za sve brojnije zahtjeve za ovakvim ulaganjima koji neupitno čuva vizuru i odnose novih susjeda, ne izlaže intimu i optimalno koristi prostor u kojem nastaje.
U naselju stari Tribunj na središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora nastao je projekt koji obuhvaća dvije vile. Donedavno je to mjesto bilo nastanjeno samo poljoprivrednicima i ribarima, a danas se, u sklopu konurbacije koju tvori sa susjednim Vodicama, ubrzano razvija u jedno od značajnih turističkih odredišta koja posljednjih godina doživljavaju velika ulaganja u turističke sadržaje s ciljem stalnog povećanja kvalitete i broja gostiju. Arhitekticu Ivanu zamolili smo da nam ukratko objasni s kojim su se zahtjevima oni susreli pri projektiranju ovih luksuznih vila. - Parcela je bila nepravilnog oblika i nalazila se na blagoj padini na rubu naselja Tribunj. Kontekst je definiran tipičnim krškim reljefom, karakterističnim načinom uređenja parcele (suhozidi) i samoniklim biljem (makijom) koji uobičajeno nalazimo na ovom dijelu Mediterana. S parcele se pružao lijep pogled prema središtu mjesta, ali je u neposrednoj blizini već bila u tijeku izvedba kuća na susjednim parcelama pa je bilo važno ispravno se postaviti prema istome, a da se ne umanji zatečena kvalitete prostora. Pristup parceli bio je preko neuređenog puta koji se protezao uz zapadni rub parcele, ističe Ivana i dodaje: - Izvorna parcela koja je imala 1365 m2, podijeljena je u dvije; gornju parcelu površine 669 m2 na kojoj se nalazi kuća bruto površine 247 m2 i donju parcelu površine 696 m2 na kojoj se nalazi kuća bruto površine 257 m2. Između novoformiranih parcela podignut je potporni zid s metalnom ogradom i zasađeno zelenilo kako bi se maksimalno zaštitila privatnost obaju objekata. Kuće su projektirane s istim programom: u prizemlju su dnevni boravak s blagovanjem, kuhinja, gostinjska soba s vlastitom kupaonicom, WC i spremište, a na katu su tri spavaće sobe i dvije kupaonice. Uređenje je uključivalo smještaj svih potrebnih sadržaja u vanjskom prostoru uključujući parkinge, vrt, bazen, terasu te naposljetku i sam objekt kao i suradnju s investitorom po pitanju odabira materijala, namještaja i sl. Arhitektica također napominje da projekti definiraju vlastitu mikrourbanističku situaciju, a oblikovanje i smještaj vila na parceli definira se isključivo međusobnim odnosom dvaju istaknutih volumena. Na taj način formiraju se vanjski prostori prizemlja kao proširenje dnevnih prostora kuće. Unutar međusobno izmaknutih volumena prizemlja i kata smještaju se sadržaji koji čine vlastite prostorno-funkcionalne cjeline; u prizemlju su smješteni prostori boravka, a na katu se nalaze spavaće sobe. Taj polaritet prenesen je na obradu i izgled pročelja, pri čemu se prizemlje oblikuje tradicionalnim lokalnim materijalom – kamenom, koji ‘nosi’ bijeli volumen kata.
Ivana nam objašnjava da se radi o kućama koje zapravo nisu imale poznatog krajnjeg korisnika tj. bile su namijenjene iznajmljivanju i prodaji pa je trebalo povesti računa o tome da odabrani detalji u interijeru mogu biti skladno nadopunjeni bilo kojim komadom namješta ili opreme te se na jednostavan način prilagoditi specifičnom zahtjevu konačnog vlasnika.
Dekor u interijeru gotovo je u potpunosti izostao pa su se u fokusu našli samo kameni zid i stubište sa zanimljivim detaljem ograde od brodskog užeta. Naglasak je stavljen na pogled prema vanjskom prostoru ispred kuće i površini mora u daljini. Ideja neutralnosti nastavljena je i u vanjskom prostoru te je dovela do toga da zelenilo i bazen posebno dođu do izražajima ističući se svojim zelenilom/plavetnilom u cjelini koja je definirana bojom prirodnog kamena, bijelog lebdećeg volumena prvog kata te tonovima sive i smeđe. Nesebičnost i poštovanje okoline kroz samozatajnost jako dobro promišljene arhitekture je hvalevrijedan primjer koji arhitekti iz Super ureda pružaju svima onima koji se sada bore s istim stvarima.
