Kada smo razmišljali koga predstaviti u novoj rubrici “Storage” (skladišta) odmah smo se sjetili Nenada Korkuta, liječnika i modnog i filmskog kritičara koji ima četiri velike police za knjige i modne časopise, besprijekorno složene.
Najmanja u spavaćoj sobi je iz Ikee, ostale su rađene po mjeri, u različitim vrijeme. Sve su od drveta, a projektirali su ih i izradili različiti arhitekti i majstori. Najveća je nastala odmah nakon useljenja u stan 2001. i proteže se duž čitavog sjevernog zida dnevne sobe. No, posebno je zanimljiva ona u blagovaonici koja je nastala kao posljedica urušavanja stare police usred potresa.
- Kako su mi knjige i sve s nje bili razbacani po cijelom stanu, prijatelji su odlučili uzeti stvari u svoje ruke. Arhitekti Nina Mia Čikeš i Nikola Arambašić bili su zaduženi za projekt, a odvjetnica Ksenija Vržina angažirala se oko majstora. Uz financijsku pomoć i ostatka našeg zajedničkog društva, bio je to njihov dar za moj rođendan, na čemu sam jako zahvalan - otkrio je.
Iako je završio Medicinski fakultet u Zagrebu, ljubav prema modi kod Nenada je prisutna od djetinjstva.
- Moji su roditelji bili vrlo osviješteni estetski. Vodili su me u kazalište i na izložbe. Pazili su na odijevanje, a voljeli su sređivati i mene kao dijete - prisjeća se.
No, trenutak kada je shvatio da ga moda privlači, dogodio se na trećoj godini studija.
- Bio je to kišni dan, u listopadu 1988. u Veneciji. Sjeo sam u kafić pokušavajući srediti dojmove s Biennala koji su se u mojoj glavi isprepletali s gradivom iz mikrobiologije, ispita koji sam trebao polagati sljedeći tjedan. U jednom trenutku pogled mi je odlutao na obližnji kiosk s kojeg me hipnotizirajućim pogledom privuklo lice žene na naslovnici časopisa. Bio je to crno-bijeli portret ljepotice s crnom koprenom preko lica na naslovnici britanskog Voguea. Bila je to Tatjana Patitz i fotograf Herb Ritts, ali i prvi Vogue koji sam kupio - priča Nenad koji je nekada redovito pratio četiri najvažnija izdanja Voguea: američko, britansko, francusko i talijansko uz Harper’s Bazaar, pod vodstvom Liz Tilberis, Vanity Fair i Andy Warhol’s Interview, u velikom formatu. Danas su, kako kaže, sva ta tiskana izdanja samo blijede sjene nekadašnje slave.
Magazine nikada nije brojao, kolekcija je njegovo privatno zadovoljstvo i sadrži uglavnom starija izdanja Voguea, koja je kupovao u staretinarnicama, na buvljacima u Parizu i Amsterdamu, a ponekad bi ga i prijatelji iznenadili vintage brojem koji bi pronašli.
- U svojoj arhivi imam neka za kolekcionare vrlo vrijedna izdanja, na primjer onaj u povodu 100. godišnjice američkog Voguea ili prvi broj talijanskog Voguea koji je uredila Franca Sozzani - ističe.
