Krnica je smještena na uzvisini nad morem, okružena prekrasnim šumama, pašnjacima i vinogradima. Krnica je inače jedino mjesto u Istri koje ima i vlastitu luku, a upravo tamo mi smo pronašli divnu kuću od 100 četvornih metara, a s vanjskom kuhinjom i terasama ima čak 200 četvornih metara. Vlasnici, supružnici Loris i Iva Zupanc, objašnjavaju kako kuća ima dvije etaže.
- Donji dio (prizemlje) je stari postojeći dio na kojem se vršila renovacija. Radili smo sami, Iva, ja i tata od Ive, Čedomir, po struci građevinski tehničar. Gornji dio (prvi kat) je nadogradnja i tu je sudjelovao arhitekt Slaven Cetina - otkriva vlasnik Loris i otkriva kako se donji dio kuće sastojao od tri zasebne prostorije: štale, garaže i konobe. Sve je bilo u kamenu.
- Da bi dobili ‘open space‘ prostor srušili smo postojeće zidove koji su dijelili ta tri prostora. Napravili smo kompletnu sanaciju postojećeg krova na štali koji je napravljen od starih greda i tavelica. Grede su sačuvane i obnovljene, a tavelice skinute počišćene i vraćene na mjesto. Kompletan smo prostor prije svega pjeskarili, da lakše fugiramo kasnije. Napravljene su podloge, riješen kompletan sustav cijevi za dovod i odvod te kompletna struja i međukatne ploče. Dakle, u donjoj etaži sačuvali smo izvorno postojeće stanje što nam je i bio cilj, te sačuvati sve stare elemente kuće i pretvoriti ih u dnevni dio (kuhinja, blagovaonica s kaminom, dnevni boravak, kupaonica i ostava) - nabraja Loris Zupanc i dodaje da supruga i on jako vole i cijene starinu, pa su htjeli da kompletna kuća ima toplo retro ozračje, koliko god je to moguće.
- Vodili smo računa da nam svi otvori obavezno imaju kamene erte što je specifično za kamenu gradnju kuće i da svaki pronađeni predmet u kući bude pažljivo restauriran i prenamijenjen - priča Loris i dodaje kako osim retro stila, vole i industrijski dizajn koji se proteže kroz detalje po cijeloj kući.
Inače, kuća se sastoji od sljedećih prostorija: na donjoj etaži su kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak, kupaonica, ostava i vanjska kuhinja s blagovaonicom. Na gornjoj etaži su dvije spavaće sobe, dvije terase, kupaonica i galerija. Svaka prostorija je, govore vlasnici, specifična po nečemu. Tako primjerice blagovaonica ima pravi kamin, kuhinja je smještena u nekadašnjoj garaži, a isto tako i kupaonica. Dnevni je boravak, pak, nekadašnja štala, gdje su Loris i Iva namjerno pustili otvore u zidovima (tzv. garme) u kojima su kokoške nesle jaja. Nadalje, u kupaonici je tuš kabina i vanjska samostojeća retro kada. Posebnost kupaonice je da su umivaonici na postolju od mašina za šivanje (Singer).
- U vanjskoj kuhinji imamo staru krušnu peć, jednu od prvih u selu, koja je još u upotrebi i pečemo kruh i pizze u njoj. Blagovaonica se nadovezuje na vanjsku kuhinju i tu je mjesto za druženje - kažu vlasnici.
Materijali koji prevladavaju u cijeloj kući su kamen, ciglice, željezo i drvo, a namještaj je kombinacija svega, od sačuvanih i restauriranih komada do kupljenog starog namještaja te novih kupljenih predmeta. Nema dizajnerskih predmeta, ali ima predmeta rađenih po mjeri, primjerice sva vrata, nape...
Detalji koji se posebno uočavaju su kuhinjska napa koja je prepravljena od stare nape s kamina, zatim velike limene bačve (maštel) koji su nekad služile za pranje rublja, a sada su veliki lusteri u dnevnom boravku. Ostali lusteri su posude u kojima se nekad nosilo mlijeko i sir. Iz svake spavaće sobe su prozori koji gledaju na stepenište i replika su starih rovinjskih malih uskih uličica, gdje prozori gledaju odmah u susjednu kuću.
- Svakako bismo istaknuli i veliku ladonju koja u dvorištu u proljetno ljetnim mjesecima čini veliki hlad, kao i ljuljačku iz koje gledamo na veliko kino platno - oduševljeno govore vlasnici i priznaju kako im je najizazovnije u cijelom ovom projektu bila restauracija starog postojećeg dijela gdje su morali pikamirati stijenu da bi dobili isti nivo između dnevnog boravka i blagovaonice.
- To je bilo djelomično rušenje postojećih nosivih zidova i rušenje stare ploče, pa je kuća u jednom trenutku bila cabriolet - smiju se Loris i Iva.
Cijeli projekt je, otkrivaju, trajao ukupno četiri godine i rađen je u dva djela (prvi dio - renovacija, drugi dio - nadogradnja), pa su Loris i Iva u jednom smo trenutku živjeli u donjem djelu dok gornji dio nije se ni krenuo raditi.
- Postojao je otvor namijenjen stepenicama za gornji kat. Taj je otvor bio pokriven, ali svaka veća kiša bi značila neprospavanu noć, jer bi se kiša slivala po zidovima kuće - prisjećaju se.
No, govore, zadovoljni su finalnim rezultatom i kako je sve ispalo jer, kažu - kuća nije samo kuća, već dom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....