Dočekala nas je s kolačićima, čajem, limunadom i jagodama. Nikolina Knežević Hrgović oduševila nas je svojim "ženskim" radnim prostorom koji je uredila u prizemlju kuće u kojoj stanuje zagrebačkim u Gajnicama, i dvorištem u koje smo kao u kakvu zelenu oazu stigli iz prometne gužve užurbanog grada. Profesorica u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, kostimografkinja na reklamama i filmovima, likovna umjetnica, osnovala je brend Bor s Borcheca by Pika. Zapravo smo drugi put ovdje, već smo bili kod njenog supruga Luke Hrgovića, redatelja, koji je u istoj kući uredio impresivni radni podrum, odnosno "man cave". Sad je kuća dobila i "she shed".
UPRAVO SI ZAVRŠILA UREĐENJE OVOG PROSTORA?
"Željela sam svoj prostor, ali da ne bude samo radni, nego da služi i za opuštanje i druženje. Od prošlog ljeta sam ga uređivala. Luka mi je pomogao, polako smo sve raščišćavali jer je tu bila garaža s hrpom krame. Nakon toga su uslijedili grubi radovi, pa glazura, postavljanje laminata, oblaganje zidova daskama od paleta. Usput sam kupovala namještaj..."
ŠTO ZNAČI ‘SHE SHED‘?
"She shed je ženska inačica man cavea, mjesto gdje se žene idu odmoriti, družiti, stvarati, meditirati, čitati, pobjeći (smije se). Točnije, raditi što god ih veseli u svom ugodnom prostoru."
NAMJEŠTAJ JE SECOND HAND?
"Uglavnom, pletena fotelja s jastucima na kojoj sjediš je kupljena preko Facebook stranice Marketplace, prozori su iz stana od Lukinih roditelja, zid je od paleta, ali ima i nešto novih komada iz Ikee. Radni stol je pronađen na Njuškalu. Sve ručkice za ladice, ormare i vitrinu sam naručila preko Ali Expressa."
TVOJ SUPRUG LUKA VEĆ IMA SVOJ PROSTOR...
"On ima dva atelijera u ovoj kući, a ja sam imala nula (smije se). I onda sam mu jedan dan rekla: ‘Zašto ne bi ova garaža postala moj atelijer? Ima idealnu poziciju za to jer je puno svjetla‘. Pitao me: ‘Hoćeš uložiti u uređenje?‘, potvrdila sam da hoću. ‘OK, onda ću ja uložiti ruke!‘, odgovorio je. Luka me uvijek podržava."
PREKRASNO JE OVDJE...
"Da, imam izlaz na travicu, pogled na smokvu, suživot s prirodom, baš je zen. Volim vintage stil i to što me ovaj prostor podsjeća na english cottage. Uzgajam vrt, tamo je i cvjetnjak. Dobila sam savjet da ne uredim sve preugodno jer neću puno raditi, ali ipak jesam jer atelijer mora biti i prostor za chill radi kreativnog procesa koji dolazi kroz sanjarenje i opuštanje. Volim ovdje popiti čaj, mirno je, ujutro je najbolje. Ali mislim da će ljeti biti vruće, morat ću klimu ugraditi..."
KOJI TI JE NAJDRAŽI KOMAD NAMJEŠTAJA? OVA LJULJAČKA?
"To je mamina, na trajnom čuvanju je kod mene... Najdraža mi je vitrina jer su mi u njoj čajnici i sva keramika, volim i svoj radni stol, sve sam pomno birala."
IMAŠ BAŠ LIJEPIH ŠALICA...
"Keramike imam od svugdje, nešto je vintage, dio je od hrvatskih rukotvoraca, dio iz Engleske. Volim keramičku manufakturu Emma Bridgewater, imam nekoliko setova. To mi je strast - skupljanje bapskih artikala i keramike (smije se)."
VOLIŠ LONDON?
"Englesku općenito. Anglofil sam. Prije 15-ak godina, kad sam bila u Londonu s fakultetom, čim smo došli u London, osjećala sam se kao da sam doma. Onda sam prije osam godina bila pet mjeseci u Engleskoj, u Darbyju. Frendica se tamo već bila odselila, prodavala je kalendare u Calendar clubu. Englezi su opsjednuti s organizacijom vremena i vole si poklanjati kalendare za Božić. Nas tri frendice smo tamo sezonski radile i to nam je razdoblje bilo kao jedan dugački maturalac."
ŠTO SAD ČITAŠ?
"Volim psihologiju i duhovnost. Čitam ‘Razmišljaj kao redovnik‘ od Jaya Shettyja. Volim njegove knjige i druge autore slične tematike. Slušam i njegov podcast ‘On Purpose‘, kao i onaj psihologinje, dr. Nicole Lepera - ‘The Holistic Psychologist‘. Sve što govore su vrlo korisni savjeti i prakse za život u balansu, koliko je to moguće. Neki to doživljavaju kao popularnu psihologiju, nešto što se svodi na par citata, ali nije tako. Morate se educirati ako vas to sve doista zanima, istraživati i raditi na tome, baš kao na svakom znanju i primjeni istog. Ovo je definitivno znanje za vlastitu dobrobit."
IMAŠ TETOVAŽU NA RUCI...
"Da, vješalicu. Napravila sam je prije sedam godina i vezana je uz moju veliku strast - kostimografiju. Radila sam tada kostime za jedan dječji film. U zadnji tren sam dobila taj angažman, bilo je dosta stresno, ali sve skupa odlično. Svidjelo mi se biti na setu i taj čitav kreativni proces. San mi je raditi kostime za filmove i serije kao što su ‘Downton Abbey‘ ili recimo za novu ekranizaciju ‘Ponosa i predrasuda‘. Bilo što stilski, periodno, a pogotovo iz 19. stoljeća. ‘Bridgerton‘? Serija prikazuje neku alternativnu povijest prve polovice 19. stoljeća, pa su i kostimi slobodniji u izboru materijala i krojeva, palete boja. Na početku mi je to sve bilo dosta iritantno, ali sam postala fan serije, pogotovo raskošnih kostima i setova."
OMILJENI FILM JE ONDA...
"Skroz neobično od mene - ekranizacija ‘Ponosa i predrasuda‘ od Joea Wrighta iz 2005. godine (smije se). Gledala sam ga valjda sto puta. Glumci su genijalni, kostimi, način na koji je priča ispričana, atmosfera, sve."
BAVIŠ SE TKANJEM...
"Imam novi brend koji se zove Bor s Borcheca by Pika jer živimo na Borčecu iznad Gajnica. Radim tkane borove, razne ukrase, tapiserije za dječje sobe i druge interijere. Inače, predajem Tehnike tkanja u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Još sam u toj istoj školi kao srednjoškolka naučila tkati. Želja mi je bila vratiti se u Primijenjenu kao profesorica i onda se otvorila mogućnost baš da budem profesorica Tkanja. To je kompleksno dok se ne nauči, samu pripremu za tkanje na tkalačkom stanu treba kvalitetno odraditi da biste uopće krenuli tkati. Pritom, naravno, kao profesor moraš uvijek bili nekoliko koraka u znanju ispred učenika. Tako sam krenula tkati k‘o luda i razvio se brend. Ipak, još je u začetku."
SLIKE NA ZIDU...
"To su isto moje botaničke ilustracije, većinom samoniklog bilja. Imala sam izložbe vezane uz slikarstvo, sad bih voljela imati uz tapiserije. Tkanje je vrlo meditativno, opuštajuće. Meni je to kao produžetak slikanja, medij u kojem njegujem svoje vizije."
KOJE TE VIZIJE PRIVLAČE?
"Nekako volim estetiku lijepog, za razliku od popularne estetike ružnog. Volim uljepšavati prostor i svijet oko sebe. Radim figurativno, vezano uz prirodu i dječje slatkaste motive koji su meni dragi i koji me vesele."
POKLON KOJI SI NEDAVNO DOBILA I BAŠ TE RAZVESELIO?
"Set za ‘english gardening‘ od prijateljice i prekrasno retro kuhalo za vodu od sestre."
ŠTO SVE RASTE U OVOM VRTU?
"Svake godine nešto drugo. Ove godine kukuruz, ukrasne tikvice i bundevice, jestive tikvice, mahune, brokula, poriluk, patlidžan, suncokret. Puno cvijeća u cvjetnjaku, jagode. Vrlo šaroliko."
KAKAV JE SPOJ U VAŠEM SLUČAJU, SUPRUŽNIKA KOJI SU DVOJE KREATIVACA?
"Nama je to super. Doduše, nismo oboje u tkanju i u režiji. Ali radimo skupa na setu filmova, premda se zapravo u tom procesu rada skoro ni ne vidimo jer svatko radi u svom departmentu. Taman je jučer, u subotu, u Laubi bila premijera njegova novog kratkog filma ‘Splashback‘, za koji sam radila kostime. Kažu da nije dobro kad je par iz iste branše, ali nama je dobro. Ipak, ponekad se nakon velikog posla pitamo što nam je ovo trebalo, ali za dva mjeseca opet dođe želja i pitanje - što ćemo sad raditi?"
IMAŠ PREDIVNU, NJEŽNU ŽENSKU ENERGIJU...
"Pa, baš ti hvala, to mi je kompliment."
KAKVO TI JE BILO DJETINJSTVO? GDJE SI ODRASLA?
"Odrasla sam u Dubravi prvi dio djetinjstva, zatim drugi u Novom Zagrebu. Uz roditelje i dvije starije seke. To je bilo pravo djetinjstvo iz 90-tih, puno smo bili po vani, igrali se - dolaziš doma s paljenjem noćne rasvjete ili zbog gladi, i to je to. Musav, podrapanih koljena i sretan."
JESI LI VEĆ TAD ZNALA DA ĆEŠ BITI UMJETNICA?
"Pa, ne znam jesam li ja znala, ali neki ljudi oko mene jesu. Od vrtića sam crtala sve i svašta, najviše modne ilustracije, znači odjeća, moda i kostimi su mi oduvijek u srcu".
SVIĐA MI SE I TVOJA TERASA U STANU U KUĆI.
"To je oaza uživanja u dugim ljetnim večerima uz cugicu i magičan pogled na svjetla grada." 3
