Nedostatak radne snage u građevinarstvu u Hrvatskoj kompleksan je problem te zahvaća skalu od preskupih radova i manjka radnika za obnovu od potresa pa sve do razloga odlaska domaćih radnika u inozemstvo. No, netko ipak radi na gradilištima diljem Hrvatske.
Jedna od reakcija na to stanje je i izložba "Fali zidara" novinarka i spisateljice Lore Tomaš i fotografa Damjana Nenadića, koja je u petak otvorena u Studentskom centru u Zagrebu.
Prošlo je godinu dana otkad su po lokacijama oko Trga bana Josipa Jelačića osvanuli natpisi "Fali zidara", a poslije i grafiti po širem području Zagreba. Tim je intervencijama Goran Pavić ukazao na razorne posljedice potresa koji je pogodio grad, njegovu pretvorbu u golemo gradilište te masovno iseljavanje stanovništva među kojima su mnogi građevinski radnici. Lora Tomaš i Damian Nenadić preuzimaju natpis umjetnika kao naslov izložbe fotografija u čijem je fokusu dolazak tisuća migrantskih građevinskih radnika iz južne Azije, recentnog odgovora na sve deficitarnije domaće građevinsko tržište. To je geografsko područje odabrano s obzirom na autoričino prethodno poznavanje društveno-kulturnog konteksta tog dijela Azije i hindskog jezika, koji je bio prijeko potreban za sporazumijevanje s radnicima od kojih mnogi ne govore engleski.
OŠTEĆENI OBJEKTI
- Projekt smo radili na zagrebačkim gradilištima, posebno na objektima koji su oštećeni u potresima - zgradi Zagrebačke banke na Trgu bana Jelačića i Županijskog suda na Zrinjevcu. Odlučili smo se usredotočiti na radnike koji nam stižu izdaleka, iz sasvim različitih kultura - kaže Lora Tomaš.
Za naslov su, dodaje, uzeli sintagmu "Fali zidara" - grafit Gorana Pavića, koji su razumjeli na dvije razine: prva je da Hrvatskoj, zbog migracijskih ciklusa prema bogatijim zemljama, nedostaje radnika određenih zanimanja.
- Druga je da se te radnike - imigrante kod nas, ali i u ostatku Europe - doživljava fragmentarno, da nemamo cjelovitu predodžbu o njima kao osobama, da ih 'fali' u našoj imaginaciji. Te rupe ponekad punimo predrasudama. Zato smo i odlučili napraviti ovaj projekt - objašnjava L. Tomaš.
Ti ljudi, kaže, stižu k nama iz raznih situacija: neki se ne žele više nikada vratiti odakle su krenuli, neki su došli samo na godinu, dvije jer imaju konkretne planove što će sa zarađenim novcem, neki su veoma obrazovani. S njima su razgovarali o osobnim temama, kako bi ih nam približili kao pojedince.
KADROVI S IZJAVAMA
- Zanimljivo je da se migrantski građevinski radnici bave jednim od najkonkretnijih mogućih zanimanja, oni grade Europu, a zbog nedovoljnog poznavanja njihove kulture ili naših predrasuda ostaju u domeni sjena. S obzirom na kulturno bogat južnoazijski kontekst, ovi su ljudi često čak i više naviknuti na multikulturni milje nego mi. U jednom nepalskom selu iz kojega neki stižu govori se čak pet jezika i isto je toliko religija. Hrvatska im se sviđa, ovdje se osjećaju sigurno - rekla nam je autorica izložbe.
Odabirom kadrova i kompozicijom fotografija autori nastoje prenijeti identitetsku fragmentiranost radnika migranata koja je u zbilji, ali i u našoj percepciji, potaknuta odvajanjem od njihove izvorne društveno-kulturne okoline, iz koje neki privremeno migriraju zbog ekonomskih razloga. Drugi ne planiraju povratak u matične zemlje ("Nema nazad, samo dalje"), ponekad radi nametnutih društvenih uloga određenih represivnim kastinskim sustavom. Integracijom kratkih rečenica na fotografije, preuzetih iz duljih razgovora s radnicima, Lora Tomaš i Damjan Nenadić nastoje pružiti uvid u njihove intimne unutarnje prostore, predstavljajući ih promatraču kao cjelovitog i kompleksnog pojedinca, s ciljem suzbijanja potencijalnih kulturoloških predrasuda. Deset fotografija izloženih u obliku plakata postavljeno je izravno na oštećene dijelove vanjskih zidova Studentskog centra ili uz njih, ukazujući pritom konkretno na potrebu za građevinskim radnicima te metaforički na praznine u poimanju identiteta migrantskih radnika.
Izložba se može razgledati od 10 do 20 sati, samostalno uz mapu s lokacijama, sve do 12. lipnja.
