Nedavno smo se uputili u Bota Šare, poznati zagrebački restoran s terasom na uglu Zvonimirove i Harambašićeve, provjerenu adresu kada je riječ o jelima od ribe i morskih plodova. Budući da je poznata ugostiteljska obitelj Šare od samih početaka odgovorna za ulov gotovo svih sastojaka koji stižu iz mora, Zagrepčani su naučili da kod njih mogu uživati u izrazito kvalitetnim namirnicama, što i dalje vrijedi.
Taj smo petak ušetali na terasu za vrijeme ručka i to na rezervaciju, koja je preporučljiva. Terasa je velika i zaštićena od pogleda visokim grmljem, no nema te klapske izvedbe koja može nadglasati automobile na užurbani radni dan pa to imajte na umu. Na terasi je hlad, što je veliki benefit golemih stabala posađenih uz njen rub, no s druge strane u Bota Šare muku muče s cvjetovima lipe koji nemilice padaju po stolovima od kojih mnogi ostaju neočišćeni, što pomalo narušava dojam.
Ručak smo odlučili započeti sushijem po preporuci osoblja, kao i s tatarskim od tune. Konobarica nas je odmah upozorila da tune trenutno nema jer se ona jadranska u ovo doba godine mrijesti, a isto je ponovila i drugim gostima. Svakako vrijedi pohvaliti beskompromisan pristup vlasnika restorana i činjenicu da nisu išli linijom manjeg otpora i na jelovnik uvrstili uvoznu tunu, nego od kvalitete domaće namirnice ne odstupaju. Narudžbu tune smo zato zamijenili s nježnim tartarom od kozica a la Bota (10,62 eura), koji se pokazao kao pun pogodak. Lijepo začinjen, slatkast i kremast, uz dodatak limunova soka koji smo sami mogli dozirati, odličan je odabir za dijeljenje. Za predjelo smo dobili i na četiri komada narezanu Dragon rolu (6,37 eura) Tiger rolu (5,84 eura), Philadelphia rolu (5,84 eura), kao i šest komada Agemaki Fantazije (8,63 eura) koju inače rade od tri vrste ribe. Dok su prva tri sushija ustvari uramaki s rižom izvana, posljednji je futomaki, veći i tanje rezan sushi obavijen nori algom i panko mrvicama te dodatno pržen.
Philadelphia rolica dolazi sa sirom istisnutim na vrhu svakom komada sushija, što je čini malo nespretnom za jesti, iako fino razrađen i kremast sir stvara ugodan osjećaj u ustima.
Tiger rola sadrži tikvicu i papriku u tempuri, prekrivena je lososom i dodatno začinjena slatkim misom i unagi umakom. Zbog lososa, paprike i misa, ova je rolica lagano slatkasta, a miso joj daje i orašastu notu. Tiger rolica je bila okusom izrazito nježna - sadrži škampe u tempuri, krastavac, avokado, unagi i Philadelphia krem sir. Agemaki je bio osobito zanimljiv, hrskav i nimalo masan, iako je ovaj put došao na stol bez tune iz ranije spomenutih razloga. Sveukupno je sushi ostavio izrazito dobar dojam, što zbog kvalitete sastojaka, što radi urednosti i preciznosti s kojom je složen. Vrijedi naglasiti da je svaki zalogaj pozamašan, rubno čak i prevelik, s krupnijom rižom. Pohvalno je da se u Bota Šare na sastojcima ne štedi.
Za glavno jelo naručili smo dvije gablec opcije - gulaš od hobotnice (9,29 eura) i brancina s blitvom (12,61 eura), dok su domaći crni njoki s kozicama i škampima (21,24 eura) bili s menija. Velika razlika u cijeni doista ukazuje na to da se za vrijeme ručka isplati proučiti dnevnu ponudu. Gulaš od hobotnice bio je gust, s i više nego dovoljno komada krakova hobotnice. Djelomično brašnaste teksture koja ne odgovara baš svima, posjećao je ipak više na varivo u kojem se nalazila, primjerice, crvena leća, iako na upit o sastojcima, osim jasno vidljivog graška, nikakva grahorica nije spomenuta.
Bijela riba došla je na stol u obliku dva manja brancina, a prilog je bio sačinjen većinski od dobro pripremljene blitve. Povrće nije bilo prekuhano, nego ukusno i dovoljno "živo", a riba lijepo pečena i meka, s finom aromom dima od pečenja. Tanjur crnih njoka bio je obilat, a sami njoki meki, nepravilnog oblika i u izvrsnom umaku s kozicama i jednim škampom. Pokazalo se da je ovo jelo jako zasitno, a iako je navedeno kao predjelo, svakako samostalno funkcionira.
Za kraj smo naručili rožatu (4,64 eura) i panna cottu (4,64 eura), koje smo trebali preskočiti. I rožata, koju rade u velikom kalupu pa režu na kriške, kao i panna cotta, malo su duže stajale, što se osjetilo u teksturi oba deserta. S obzirom na to da je izbor slastica doista klasičan, oni ipak ne bi trebali biti tako podigrani. Želite li otići doista zadovoljni, preporučujemo da se umjesto desertom ponovno počastite tartarom od kozica ili kojom urednom i bogatom rolicom.