U srcu Dubrovnika, restoran Pantarul već godinama privlači pažnju domaćih i stranih gostiju svojim inovativnim pristupom mediteranskoj kuhinji. Smješten u mirnijem dijelu grada, daleko od vreve dubrovačke povijesne jezgre, Pantarul nudi toplu i ugodnu atmosferu, savršeno uklopljenu s modernim uređenjem. "Feels like home" - kao doma, tako ističu atmosferu restorana pa smo odlučili provjeriti je li u istinu tako. Prepoznatljiv po korištenju svježih lokalnih namirnica, restoran nastoji spojiti tradicionalne okuse s modernim kulinarskim tehnikama. Kako sami ističu, većinu namirnica nabavljaju od lokalnih OPG-ova, a riba je također svježa.
Odlučili smo otići u vrijeme ručka i naša rezervacija je bila uredno ispoštovana. Srdačno nas je na vratima dočekala konobarica koja nas je cijelo vrijeme i usluživala. Ona nam je ljubazno objasnila da se njihov glavni meni uglavnom nije mijenjao 10 godina, a da osim njega imaju sezonski meni u kojem se pripremaju jela prema sezonskoj dostupnosti namirnica. Odlučili smo pomiješati jela s oba menija.
Što se tiče izbora vina, ponosno ističu da imaju isključivo hrvatska vina pa smo za aperitiv popili prilično dobar Rose Šember (10 €), a uz glavno jelo solidan Dingač Kiriđija (14 €).
Za predjelo smo odlučili podijeliti tagliatu od bifteka (22 €), ceviche (16 €) i polpete od grdobine i hobotnice (18 €).
Tagliata od bifteka bila je poslužena s domaćim džemom od crvenih paprika, grana padanom i rikulom. Budući da nas nisu pitali kako bismo voljeli da meso bude pečeno, očekivali smo da će biti medium rare, ali više je bilo medium. Unatoč tome je bilo mekano i ukusno, ali mu je kronično nedostajalo soli. Mislili smo da su možda bili oprezni zbog grana padana, ali i kad smo sve zajedno probali, i dalje se činilo nedovoljno slano. Ono što nam se u ovom jelu jako svidjelo je džem od crvenih paprika, bio je ukusan i odlično je odgovarao mesu, tako da jelo ima potencijala, ali je nedostajalo malo hrabrosti pri začinjavanju mesa.
Polpete od hobotnice i grdobine su nam se svidjele kao ideja, a bile su poslužene uz kremu od patlidžana i domaću spicy majonezu. Ovaj riblji duo trebao je biti lagan i osvježavajuć, ali su polpete bile pomalo masne. Također, patile su od istog problema kao i tagliata - nedostatka soli. Unatoč tome, kombinacija hobotnice i grdobine bila je zanimljiva, ali možda je izostanak ravnoteže začina malo zasjenio potencijal ovog jela.
Ceviche s mariniranim inćunima i kozicama bio je osvježenje među predjelima. Poslužen je uz domaću focacciu koja je bila odlična. Delikatna tekstura inćuna i svježina kozica činili su savršen spoj s kiselkastom marinadom, što je ovom jelu dalo izuzetno lagan i pročišćen okus. U usporedbi s prethodna dva predjela, ceviche se istaknuo zbog svoje uravnotežene kombinacije okusa i lakoće. U ovom jelu je korišten motar, koji nažalost ne viđamo često u restoranima iako je iznimno dostupan, i sviđa nam se kako je doprinio slanoći cijelog jela.
Za glavno jelo odlučili smo se za sporo kuhane bikove obraze (28 €) i rižoto od kozica (23 €).
Sporo kuhani bikovi obrazi su kuhani u vlastitom umaku, a posluženi su uz sezonsku salata te pire od celera i krumpira. Ovo jelo smo jeli u Pantarulu prije nekoliko godina, a i ovaj put je ostavilo snažan dojam na nas. Meso je bilo izuzetno mekano, gotovo da se topilo u ustima i bilo je prava gozba za nepce. Bikovi obrazi bili su pravi primjer kako sporo kuhanje može izvući maksimalnu dubinu okusa iz mesa. Činilo se nemoguće da je ista osoba začinjavala ovo jelo i prethodna dva predjela, jer su začini ovdje bili izvrsno izbalansirani i jaki, ali ne prejaki. Pire je također bio odličnog okusa i vrlo kremast, također majstorski začinjen.
Rižoto od kozica bio je pravi morski užitak. Pripremljen je s dodatkom komorača, ljutike i limuna te je bio odličnog okusa i teksture. Rižoto je bio kremast, ali ne pretežak, s dobro izbalansiranim morskim i zemljanim okusima koji su činili skladnu cjelinu. Riža je bila kuhana znalački - perfektno al dente, a kozice su bile jako lijepo začinjene. Komorač i ljutika su dali ovom jelu završni pečat i pomalo ga pomakli od klasičnog rižota.
Za kraj smo odlučili probati dnevni kolač, a to je bio chantilly s breskvama i domaćim kornetom (7 €) i bio je prava poslastica. Svježina breskvi kombinirana s laganim, pjenastim chantillyjem donijela je osvježenje nakon nešto težih glavnih jela. Kornet je bio hrskav i dopunjavao je kremastu teksturu deserta, stvarajući savršen kontrast između mekog i hrskavog.
Uz račun nam je stigao i letak u kojem se reklamiraju dvije kuharice koje prodaju u restoranu. "Pantrul doma" sadrži 110 recepata za pripremu kod kuće, a radi se o jelima koja se mogu pripremiti unaprijed, a "What’s Cooking in Dubrovnik" je kuharica koja sadrži recepte na engleskom jeziku, a usput i pokoju crticu o dubrovačkoj tradiciji i kulturi.
Moramo pohvaliti konobaricu koja je bilo vrlo srdačna i pristupačna, a cjelokupno osoblje je stvarno bilo jako toplo prema nama.
Cjelokupni dojam naše posjete Pantarulu bio je pozitivan, iako su određeni detalji ostavili prostor za poboljšanje. Čini se da su njihova dugogodišnja jela već dovedena do savršenstva, a možda nedostaje mrva hrabrosti u sezonskom jelovniku. No, zahvaljujući kreativnim kombinacijama okusa, pažljivo biranim lokalnim namirnicama i toplom atmosferom, Pantarul ostaje mjesto kojem ćemo se rado vratiti, a otišli smo siti i sretni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....