ManO2 gosti rado posjećuju u vrijeme ručka, kad uglavnom naručuju prime steakove i vrhunsku ribu, koji su ovdje odlični, ali degustacijski meni je ipak pravi razlog zašto biste ovdje trebali rezervirati stol za večeru. Za njega smo se odlučili i mi, odnosno za degustacijski meni od pet sljedova, iako smo na kraju večeri shvatili da smo, uz pozdrav iz kuhinje i još poneke tanjure, zapravo imali priliku isprobati deset jela.
Na ulasku u ManO2 dočekalo nas je profesionalno, nepretenciozno i ljubazno osoblje restorana i uputilo prema našem stolu na terasi. Ono je i dalje jedan od glavnih aduta ovog restorana, u što smo se uvjerili baš svaki put kad bismo ga posjetili – a ovaj put smo samo utvrdili gradivo.
Naša večera je započela koloristički divno osmišljenim i osvježavajućim trisom dimljene cikle s kremom od orade i krastavcem; smotuljkom s daikon opnom punjenim hrenom i lješnjakom te rilletteom od patke između dva tanka krekera od cjelovitih žitarica, s umakom i prahom od hibiskusa i želeom od turšije.
Okusi se nadograđuju jedan na drugi, od svježine krastavca do zemljanosti patke i krekera - i baš svaki od ovih zalogaja bio je uzbudljiv. U čašama smo imali malvaziju Livio vinarije Benvenuti (nekad Anno Domini), puno i nimalo dosadno vino koje je korektno ispratilo ovaj dobar početak. Iako primjećujemo da je rillette od patke bio i na prošlogodišnjem jesenskom meniju, nismo zamjerili jer je izvrstan, ali ono što nam je u ovom trenutku nedostajalo je možda pokoji susjed na terasi na kojoj je, nažalost, bilo malo ili nimalo gostiju.
Sljedeće jelo, krema od cvjetače (lagano dimljena), sirova i premazana s malo melase, consomme od vrganja, Prodan prezervirani tartufi i ulje od tostiranih sjemenki lana, učinilo je da se zapitamo u kojem godišnjem dobu se nalazimo, pa smo počeli preispitivati i ovu inicijalnu ciklu, ali taj dojam smiruju škampi iz podvelebitskog kanala, tostirani bademi, prah od crvenih gambera, consomme od kruške i čaj cvijeta trešnje s borovim mladicama. Ovo blago, a istovremeno okusno bombastično jelo je oduševilo, i najvažnije – škamp je ostao glavna zvijezda.
Drago nam je bilo saznati i da dim koji često koriste na steakovima ne čuvaju samo za vrhunsku govedinu nego i za, kako je slučaj na sljedećem tanjuru - čimule, s prozirnim umakom od cvijeta trešnje, holandezom i prahom "spaljene" ljutike, povrh čega je dragoljub.
Dim dominira okusima, ali nije preglasan, a holandez je najbolji koji smo probali – kvas koji u njega stavljaju očito čini da ovaj umak poprimi neku novu umami dimenziju.
Dim je lagano pratio i tanjure koje su uslijedili: okruglice punjene teletinom i koji rižom s ragu umakom, mayom od fermentiranog češnjaka, shiitake gljivama, mrvicama od teletine i malo kiselog vrhnja. O ovom tanjuru i mrvicama od teletine smo poveli diskusiju. Iako okusi ne iznenađuju, riječ je o dubokom i jakom (savršeno spravljenom) mesnom raguu, kojem mrvice daju etiketu jela koje zaslužuje biti dio degustacijskog menija. Jako ga je bilo zabavno jesti.
Baš kao i jelena u umaku od kostiju i koštane srži s jusom od koji riže, vrganj i bijela šparoga. Do savršenstva doveden file jelena neodoljivo je okusom, u nekim trenucima i teksturom, podsjećao na kremasta jetrica - pun pogodak.
Nakon jačih okusa glavnih jela, na red su došli deserti. Prvi, od tri koja smo probali, bio je odličan i još jednom smo utvrdili da je više nego zasluženo našao svoje mjesto na meniju - krema od pince, disk od Rooibosa i naranče, naribani cured žumanjak i limun koji pročisti nepce svojom svježinom koja je koncentrirana u disku koji stoji na vrh kreme. On nas je pripremio na nešto jače okuse koji su uslijedili kasnije.
Deserti su ovdje ozbiljna "konkurencija" ostalim jelima na degustacijskom meniju, zaista su majstorski i maksimalno kreativno izvedeni i osmišljeni. Takva su bila i preostala dva deserta: Cajeta spread (karamela) sa sladoledom od kozjeg kefira, prahom od paljenog kruha, i gordita s punjenjem od melise te rolica punjena kremom od galangala, s prahom i gelom od mirte, mak kuglica s kremom od pčelinjih proizvoda i hrskavac od grožđica u bijeloj čokoladi.
Sladoled je genijalan, osvježava i ima onaj poznati mliječni i lagano kiseli okus, zato cajeta nije toliko jaka. Mirta nam nije bila nužno najbolja opcija za gelove i prahove, ona zna imati vrlo jak okus koji ne odgovara svima, ali nema neke konkretne zamjerke.
Tijekom cijele večeri u čašama su se izmjenjivala dobra vina: Velebna chardonnay Premium 2021, Sv. Ivan pošip 2021, Korčula (Čara), južnoafrički Spice Route Pinotage 2021, Côtes du Jura Rouge 2020 te za kraj slatki talijanski Ben Ryé 2019.
Šteta je što u sredini tjedna u ManO2 većina stolova prazna, uz povremeno svraćanje turista koji rjeđe nego češće naručuju degustacijski meni. On je u ManO2 zaista okusna avantura koja će vas navesti na razmišljanje, razgovor o namirnicama koje su na tanjuru i tehnikama pripreme. Atmosfera ovdje je toliko nepretenciozna da se osjećate opušteno i dobrodošlo, a opet profinjena i na razini istinskog fine dining restorana.