Otići u posjet nekom gradu, a ne posjetiti tržnicu, ravno je svetogrđu, pa smo tako i naš posjet Puli iskoristili za obilazak merkata (kako tržnicu nazivaju Puljani), zavirili na štandove i otišli do ribarnice, gdje je bilo svega: od inćuna i srdela, škombri, sipica, muzgavaca, mola do iglica - i već ogladnjeli. Kad je došlo vrijeme za ručak, odnosno marendu, pitanje gdje otići brzo se razjasnilo, jer je naše društvo sastavljeno od Puljana i dotepenaca, spremno odgovorilo na pitanje gdje ćemo - u Vodnjanku, ali onu našu iz Pule - opravdavajući odabir odgovorom pitanjem: “Ča nisi vidio Morisa na ribarnici kako kupuje ribu?”. I tako se zaputismo do Vodnjanke, koja je udaljena desetak minuta laganog hoda od pulskog merkata. Pulska Vodnjanka glasovita je trattoria s tradicijom duljom od 60 godina, gdje se mogu kušati izvorne istarske delicije i jela - maneštre, pašta, šugovi, ali i riblja jela poput kadela (morskog psa) ili brudeta sa stupanom palentom.
Spiritus movens tratorije je Moris Civitico, poznat kao zaljubljenik u gastronomiju i dobru muziku, a koji slijedi tradiciju djeda koji je 60-ih godina prošlog stoljeća imao “tajnu” konobu gdje se moglo nešto pojesti ili popiti žmul vina stojeći uz bačvu. Kako je u ta doba bilo gotovo nemoguće imati privatni lokal - oni su radili “na crno” za provjerene goste, odnosno one s “propusnicom”. Godine su prolazile, djeda su zamijenile mlađe generacije, uslijedila je kraća pauza jer su prostor iznajmljivali, ali 1985. ga ponovno otvaraju i kontinuirano već 35 godina slove kao zapravo jedino iskonsko mjesto za guštanje u pravoj tradicionalnoj istarskoj kuhinji, posebno izvorne pulske gastronomije. Iako nije u samom središtu grada, isplati se malo prohodati i doći do Vodnjanke. Prostor je uređen pomalo umjetnički i podijeljen je na tri dijela.
Uz šank je nekoliko visokih stolova, gdje se možete zadržati u ćakuli sa stalnim gostima, popiti čašu vina i nešto brzinski pojesti, bivše terase koja je sada pretvorena u lijepo osvijetljenu salu s pet-šest stolova te starog dijela Vodnjanke, gdje su na zidu starinske fotografije, stari gramofon i saksofon koji Moris s vremena na vrijeme zna zasvirati. Ugođaj u Vodnjanki je domaći, i odmah će vam se svidjeti atmosfera, ali prvo što se treba napraviti je baciti pogled na ploču s ponudom jela dana. I tako krenete, čitate što se nudi i zapravo bist naručili sve i ono morsko i ono kopneno - paštu s kaneštrelama (školjkama), kadela (morskog psa), sipice, savor od trlje, brudet ili polpete, šugo s njokima ili venezianu. Pogledavši ponudu, ideja o brzinskoj marendi se istopila, i pretvorila se u dulji ručak. Srećom, bili smo u većem društvu, a svatko je imao svoje favorite, pa smo mogli isprobati većinu ponude s ploče.
Krenuli smo s hladnim predjelima - mariniranim sardonima (inćunima) i srdelama, paštetom od strijelke - rijetke ribe i prave delicije, marinirane barakude sa suhim pomidorima te trljicama na savor. Uz riblju platu, nismo mogli ne probati i malo salate od fažoleta te sjajan omboleto i kobasice, koje je pratila odlična skuta i ovčji sir. Posebno treba istaknuti salatu od muzgavaca koja je bila prepuna okusa, muzgavci mekani toliko da su se topili u ustima, a okusi iznimno balansirani. Zadovoljni smo počistili uvodne zalogaje, a potom smo probali tagliatelle s kaneštrelama, domaće raviole punjene skutom, šugo sdomaćim njokima, ali i škombriće na naglo te malene srdelice veličine poput gavuna.
U ponudi je vrlo dobra kućna malvazija Marka Geržinića, a izbor butelja se zasnova na vinima Istre. Odabir etiketa nije prevelik, a svaka je zapravo prava delicija, poput vina vinske kuće Dobravac. Posebno treba pohvaliti cijene vina koje su iznimno prihvatljive, oko 140 kuna za butelju dobre malvazije, a top selekcija crnjaka stoji 280 kn i većinu možete naručiti na čaše. Za vino se brine sommelier Marko Divić i s njim možete uz putnu čašicu početi razgovor o specifičnostima terroira Istre, odlikama i stilistikama pojedinog vinara.
Vodnjanka posljednjih godina radi kao dualna trattoria - preko dana su u ponudi marendaška lokalna jela s cijenama od 70 do 100 kuna, poslijepodne se restoran zatvara, a u večernjim satima nudi dva menija, mesni i riblji, od četiri slijeda i zapravo je mali laboratorij okusa i presjek modernije gastronomije. Cijena menija s pićem iznosi 240, 250 kuna, a zimi smanje ponudu na tri slijeda, da bi bio još prihvatljiviji. Kako nam govori Moris Civitico, htjeli su ponuditi nešto modernije, posebno za strane goste, ali i zadržati “lokalce”, pa su na ovaj način uspjeli zadovoljiti sve ukuse.
- A karta, ovisi ča nađem na merkatu, sve kupujemo od lokalnih OPG-ova, sir nabavljamo od Kumparičke, Latusa, skutu od Šanta Marine - sve provjereni - kaže.
Pitamo ga za sjajni ombolo. - Pa od Udovičića iz Žminja je - spremno odgovara Moris. Sve u svemu, iznimno simpatični domaćini, jako dobra hrana i za današnje doba više nego prihvatljive cijene, razlog su da Vodnjanku u Puli uvrstite u vašu knjižicu dobrih mjesta gdje želite sjesti neovisno o tome jeste li u žurbi ili imate vremena - i ovako i onako nećete brzo i lako otići kući.