GrapeSton, prvi festival prirodnih vinogradara i spontanih vina, održan u subotu 27. travnja u Stonu, nije mogao proći bolje. Ne sjećamo se kad smo zadnji put svjedočili takvoj silnoj pozitivnoj energiji na jednome mjestu. Od vinogradara i vinara, njih 24 iz Hrvatske, šest iz Slovenije i jednog gosta iz Srbije, preko kuharskog tima Tvrtka Šakote kojemu su se pridružili slovenski kolege Luka Košir iz Restorana Grič i Jakob Pintar iz ljubljanskog TaBara, lokalnih OPG-ova, mesara, ribara, uzgajivača školjaka, pršutara i drugih, zatim ekipe iz zagrebačkog Cogito Coffeeja i vinoteke Nesputana vina, pa sve do ljudi iz općinskih vlasti, ali i brojnih volontera, što lokalnih, što iz timova sudionika i izlagača - baš svi su pokazali entuzijazam kakav se rijetko viđa.
Pisali smo već o tome, ali ponovimo: ovo je bio prvi takav festival u nas, prvi koji je okupio vinogradare koji grožđe uzgajaju bez kemijskih zaštitnih sredstava i od njega proizvode vina uz najmanju moguću intervenciju u podrumima, uz spontanu fermentaciju bez selekcioniranih kvasaca. Nitko dosad, dakle, čak ni sami organizatori, nije znao koliko naših vinara udovoljava tim kriterijima. Zato ih sve vrijedi nabrojiti. Iz Hrvatske su na GrapeStonu nastupili sljedeći vinari: iz Dalmacije Miloš, Križ, Bartulović, Baković, Vicelić, Zanchi, Cota, Marinov, Matošin, Puharić (od najavljenih izostao je samo Delusional); iz Istre Clai, Piquentum, Šuran, Lunika, Makino, Brajnović, Dvorić, Rawino i Ghira; iz Bregovite Hrvatske Tomac, Šember, Kosovec i Glavica, a iz Slavonije Sontacchi. Među slovenskim gostima bili su Klinec, Štekar, Keltis, Štemberger, Šuman i Klabjan, a iz Srbije je došao Baša.
I baš nikome od njih za sve vrijeme nije silazio osmijeh s lica. Na stranu činjenica da se na vinskim festivalima i popije, jer svi žele probati sve - pravi razlog iskrenog oduševljenja i opće euforije kakva se rijetko viđa na vinskim manifestacijama bio je osjećaj zajedništva i prijateljstva ljudi koji u svojim vinogradima i podrumima dijele isti svjetonazor, bez obzira na to je li riječ o već afirmiranim vinarima sa značajnim kapacitetima ili gotovo hobistima, ljudima kojima to nije jedini i glavni posao, nego su odlučili oživiti djedovinu, spasiti obiteljsku tradiciju od nestajanja, ili - spasiti sebe.
Rano popodne, kad smo tek došli u Ston, atmosfera u dvorištu Kneževa dvoru bila je vedra, iako su svi gorjeli od posla. Tvrtko Šakota poput opsjednutog dirigenta trčao je posvuda, od svog čudesnog roštiljskog set upa na kojem se istodobno pod pekom peklo meso magarca, a na žaru pod njim listovi blitve, do goleme teće u kojoj je Diana Marović iz korčulanskog Eko Škoja miješala ragu od kozletine i graška, a potom bi nestajao u kuhinji, da bi za pet sekundi opet razgrtao žar, kontrolirajući cijelo vrijeme, maksimalno usredotočen, taj kreativni kaos. Bilo je tu još ljudi iz organizacije festivala i svi su sudjelovali u pripremama: Matija Belković iz Cogita bavio se drvom za loženje dok je istodobno njegov tim instalirao coffee corner, Maja i Denis iz vinarije Križ postavljali su stolove u krilu Kneževa dvora, Klaudia iz Happy Citrusa donosila je čaše, Jelena iz Eko Škoja rezala je sir s Kumparičke, a i vinari su već polako kapali, unoseći kartone vina za sutra, otvarajući i poneku butelju za danas.
Kasnije popodne tog petka, pod vedrim nebom na Komardi, parku sa širokim boćarskim zogom gdje su bili postavljeni visoki barski stolovi i još jedna kuhinjska instalacija Tvrtka Šakote, održano je prvo neformalno okupljanje vinara i ostalih sudionika. Nisu se svi još poznavali, ali svi su donijeli butelje i zalijevali zalogaje koje im je servirao mobilni tim energičnog chefa, koji u Kneževu dvoru kuha od jučer i kuhat će još i do kasno u noć uoči festivala i sutradan. Sve, naravno, od organski uzgojenih lokalnih namirnica.
Te večeri, na meniju je bila Korčula. Onako s nogu, uživali smo u kozjim iznutricama posluženim na izvrsnom domaćem kruhu iz Sala s mladim vrhovima smreke i višnjama iz sirupa, zatim u palamidi iz ulja s rotkvicama te korčulanskim makarunima s kozlićem i bižima. Nakon svega, poslužen je i fantastičan desert od domaćih jagoda sa skutom koju je Tvrtko toga dana napravio od kozjeg mlijeka, s divljim biljem, korčulanskim gorkim medom, mladim kozjim sirom i varenikom iz vinarije Bartulović. Bio je to pravi spektakl pod vedrim nebom, najoriginalnija i najodvažnija hrana koju smo ikada kušali na nekom vinskom događanju.
Atmosfera je od vedre i optimistične postala ludo zabavna. Dio ljudi, a neki će doći tek sutradan, preselio se iz parka Komarda u wine bar Cardo gdje su se te večeri točila isključivo prirodna vina.
Festivalski dan osvanuo je savršeno sunčan i blistav. Još su se unosili kartoni vina, vinari su zaposjedali svoje štandove, neki su tek pristizali, a u dvorištu Kneževa dvora Tvrtkov je kuharski stroj i dalje radio punom parom. Nakon panela, radi kojeg su se svi zainteresirani preselili u Veliki Kaštio, odnosno u atrij te uzorno obnovljene tvrđave, prvi GrapeSton u Kneževu dvoru mogao je početi.
Nekoliko dana prije festivala, o čemu smo obavijestili, sve su karte već bile rasprodane. Dvor, naime, ne može primiti više ljudi, a teško je i sa smještajem. Stoga su organizatori, a grad Ston im je to i omogućio, s vanjske strane Kneževa dvora postavili dodatne stolove kako bi oni neumoljivi koji nisu uspjeli doći do ulaznice ipak mogli uživati u vinu i hrani koji su se nudili na festivalu. S druge, sjeverne strane Kneževa dvora, pored štanda s majicama i drugim memorabilijama GrapeStona, mogli su i kupiti neka vina koje su vinari donirali kako bi se prihodom od njih pokrio dio volonterskog rada.
Vreva i gužva počele su vrlo brzo poslije službenog početka u 13 sati. I opet isti osjećaj zajedništva, nigdje ni naznake jala ili sitnih interesa konkurencije. Ljudi slušaju jedni druge, dijele iskustva, prepričavaju doživljaje i anegdote. Zovu se međusobno u goste, nazdravljaju, grle se i slave.
Mnoštvo je zanimljivih, originalnih likova, koje dosad nismo upoznali: ugledni doktor fizike s pariške École Normale Supérieure Dražen Zanchi, koji je zasadio vinograd dobričića ponad Kaštel Lukšića, iz "demejane" preko bužira vadi svoje vino u plastični sud, rastače ga i buteljira na licu mjesta (usput, ozbiljno kaže da se trenutno bavi znanstvenim radom na temu fizike vitica vinove loze). Vizualni umjetnik, profesor Brajnović, otvara svoje malvazije koje su aromatski zaista posebne: prva je impresija na nosu - neočekivano, jer ne poznajemo takve malvazije - grafit. Svaka mu butelja ima originalnu crno-bijelu etiketu pod imenom Reset, pa se zabrinuo kad mu je jedna nestala jer je planirao izložbu. Aleks Klinec s Goriških Brda, koji je obišao vinske festivale cijeloga svijeta, oduševljeno tvrdi kako je ovaj najbolji na kojem je ikada bio.
Sloboda i ideja da rade vina kakva i sami žele piti zajedničke su teme svih vinara koji su nastupili na ovom prvom GrapeStonu, bez obzira na to držali se strogo biodinamičkih principa, poput Šurana, Štembergera ili Tomca, ili jednostavno uzgajali lozu na ekološki način i vino proizvodili spontano, uz pomoć autohtonih kvasaca. U pravilu, nemaju ništa protiv konvencionalnih vinara, to jednostavno nije njihov svijet, samo im smetaju "šarlatani" koji maceriraju svoja vina i prave "oranže", ali od konvencionalno uzgojenog grožđa te tako obmanjuju kupce i, zapravo, bacaju loše svjetlo na prava prirodna vina. Koja također ne moraju biti savršena.
Na GrapeStonu smo otkrivali i pili neka stvarno izvrsna vina, zapravo mnogo njih. Bilo je i nekih koja su nam se manje svidjela, no baš su svi vinari sa smiješkom prihvaćali kad bismo eventualno frknuli nosom zbog npr. hlapivih kiselina ili neke druge mane u vinu. Činilo se čak da ih i vole, jer tko zna kakva će to vina, koja su živa, biti dogodine. To je tako, kažu: daš sve najbolje od sebe i u vinogradu i u podrumu, teško radiš, ali na kraju moraš prepustiti prirodi da završi posao. I kojiput to ode u neočekivanom ili čak neželjenom pravcu. Proizvodnja prirodnih vina uvijek je neizvjesna, to će vam reći čak i najiskusniji među njima poput Miloša.
Procjenjujemo da je GrapeSton u subotu, 27. travnja, posjetilo 500-tinjak ljudi koji su mogli probati između 150 i 200 vina. Pred GrapeStonom su slatke, ali ozbiljne brige. Nakon ovako uspješnog prvog festivala, koji očito ima veliku perspektivu, gdje će nagodinu smjestiti očekivano više vinara i, vjerojatno, barem dvostruko brojniju publiku? A Ston se pokazao upravo savršenom pozornicom za taj novi-stari vinski svijet kakav smo umalo zaboravili, pa ga sad iznova otkrivamo.
