Desetljećima se dobro jede kraj nogometnih igrališta, a ovdje se odlazi na roštilj već 40 godina

RESTORAN NK TRNJE
VLASNIK: Žarko Čuljak
RADNO VRIJEME: 11-19 (pon-sub), 12-17 (ned)
PREPORUKA: slijed à la Trnje

Do 2000. godine je Bog hodao po zemlji, često ističe Žarko Čuljak, čovjek koji je stvorio, ali i održava visoko mjesto NK Trnja u zagrebačkom roštiljskom hedonizmu. Otkad je 5. svibnja 1981. otvorio lokal, pa do današnjih dana, čim netko spomene roštilj, svi se odmah sjete Trnja.

Ako ne, onda su ili klinci, ili malo znaju o punokrvnom roštilju koji se cvrči iznad drvenog ugljena ovdje već, evo, gotovo 40 godina. Kada se prisjeća prošlog milenija, Čuljak govori o restoranskoj publici koju je tada činila srednja klasa, koja, nažalost, izumire. No, dobar komad mesa koji je ovdje začeo Čuljak sa srbijanskim pečenjarima, po leskovačkim receptima, održao se do danas - jer ima svoju vjernu publiku. Iako je od “urnebesa”, preko domaćih pogačica i salata sve sjajno, ovdje krunu suvereno drži slijed à la Trnje, dakle red mesa po uzoru na “leskovački voz”.

Savršeno ispečen, odličnog okusa, svaki komad mesa, uz izvanredne uštipke, kobasice i vješalicu, živo dokazuje zašto je slijed à la Trnje hit. A po nečijoj je lascivnoj ideji, kaže anegdota, nekoć umalo postao “Trnjanska redaljka”.

- Znate li vi što se sve ovdje događalo? - pita nas Žarko Čuljak, alfa i omega NK Trnja već gotovo četiri desetljeća. - Ovdje, na ovom parkingu ispred - smiju mu se oči dok prstom šara prema prozoru - e, tamo su vam, nogometaši Zagreba slavili 1991., kada su ušli u Prvu ligu, a kada je RK Zagreb postao prvakom tih godina, ovdje se okretao vol. A velikom Draži Jerkoviću ovo je bio dnevni boravak... Uz sjajan roštilj, koji je, recimo, na Trnje stigao klasičnom “krađom”. Malo slasnijom od onih na zelenom terenu. - Prije nego što sam otvorio restoran, radio sam na Velesajmu, koji je tada bio čudesan. Uglavnom, mi smo nabavljali meso, a onda bi došli Srbi, donijeli ugljen, i vraćali se doma puni para. Gledam ja to i shvatim - uzeo sam Leskovčana pečenjara, ušao ovdje te na laminatu i dva poljska WC-a uskoro napravio roštiljski bum. Prije mene Šparkasa je imala nešto, ali mi smo stvorili prvi pravi roštilj u Zagrebu. Uskoro su počeli dolaziti Kuže, stari Jovićević... na tom je linoleumu sportski svijet živio i hranio se. RK Zagreb, Cibona, Dinamo, Mladost... svi su bili ovdje. A sve radi dobrog mesa, i tog prvog Srbina roštilj-majstora kojeg sam doveo - prisjetio se Čuljak.