U vrijeme iznimno popularne notorne Grupe B u reliju gotovo svaki proizvođač je želio izraditi bolid za natjecanje. Danas pamtimo vedete poput Peugeota 205 T16, Audija Quattro ili Lancije Delte S4.
S obzirom na to da je grupa B naprasno prekinuta jer je bila iznimno opasna, kako po vozače tako i za publiku sa smrtnim posljedicama, neki od proizvođača koji su se pripremali za nastupe ostali su "u raskoraku" i nikad nisu završili svoje projekte.
Spomenimo samo Citroen BX 4TC ili Porsche 959. Međutim, i Ferrari je imao prototip koji nikad nije ugledao utrkivanje i o tom trenutku povijesti koja se nikad nije dogodila danas se ne govori puno.
Tako je ovaj Ferrari 288 GTO Evoluzione iz 1987. godine ostao samo podsjetnik da se proizvođač iz Maranella nekada želio pridružiti najekstremnijoj trkačkoj klasi 1980-ih.
Izrađeno je 20 prototipova 288 GTO za Grupu B, kako je bilo dopušteno prema propisima FIA-e, a ovaj s fotografija koji se sada prodaje je jedan od preostalih pet i trebao je biti korišten za homologaciju trkaćeg bolida.
Pogonjen je "Tipo F114 CK" 2,9-litreni V8 twin-turbo motorom koji je isporučivao 659 KS (serijski 400 KS) i to na masu od tek 940 kg. Imao je najbolji omjer snage i težine od bilo kojeg rivala u svojoj eri i mogao je doseći 370 km/h.
Iako je po tome bio impresivan, novo "tijelo" s potpisom Pininfarine izrađeno od kevlara i stakloplastike, estetski je bilo daleko od poznate elegancije Ferrari modela. No aerodinamika je dobila prioritet pred izgledom.
Premda nije nikad nastupio, ako bolje pogledate, vidjet ćete da ovaj 288 GTO Evoluzione zapravo već ima konture izgleda Ferrarija F40 koji ga je naslijedio, pa su prototipovi poslužili kao dobar testni poligon za iduću generaciju talijanskog super sportaša.
Ovaj primjerak s brojem šasije #79888, četvrti je od pet, a prvi ga je kupio Jean Blaton, bogati belgijski industrijalac koji je također bio privatni vozač trkaćih automobila.
Nakon što se 15 puta utrkivao u Le Mansu 50-ih, 60-ih i 70-ih, vozio je neke od najpoznatijih Ferrarijevih automobila, uključujući 250 Testa Rossa, 250 LM, 250 GTO i 330 P4, između ostalih. Od tada do danas njegov je Evoluzione tijekom godina bio u vlasništvu brojnih kolekcionara, poput Lawrencea Strolla.
Sada ga prodaje prodavač iz Njemačke, automobil je nedavno vraćen u radionicu Michelotto u Padovi, koji je pomogla Ferrariju u izvornoj gradnji, na servis koji je stajao 133.000 eura.
Većina njegovih komponenti su zamijenjene - od amortizera, kočionih čeljusti, pumpe za vodu, a oba turba i motor su generalno uređeni. Usto, ugrađene su nove gume, a originalni mjenjač vraćen je u stanje poput novog.
Ovaj posljednji GT trkaći automobil koji je odobrio Enzo Ferrari dio je povijesti i važna karika u priči o Ferrariju. Štoviše, izuzetno je rijedak, pa bi trebao postići visoku cijenu na aukciji RM Sotheby‘sa od 19. do 21. listopada.