Povijest Nissana GT-R-a puna je prekretnica, posebnih izdanja i besprijekornog sportskog rekorda. Njegova je putanja otišla daleko, čak i za rijetke verzije kao što je R33 GT-R LM iz 1995. godine. Ovaj automobil, koji je imao ulične specifikacije i čiji je samo jedan primjerak napravljen, trebao je homologirati trkaću verziju koja bi se utrkivala na 24 sata Le Mansa 1995. i 1996. godine.
Ispostavilo se da je do 1995. Skyline GT-R R32 u biti bio izbačen iz utrka Grupe A zbog svoje goleme dominacije, prisilivši Nissan u Grupu C. Međutim, ova kategorija bila je prezahtjevna, i japanski proizvođač želio se vratiti GT utrkama. Za to bi kao bazu uzeli novi Skyline GT-R R33, platformu koja je u principu bila savršena za Le Mans GT1 klasu i BPR Global GT seriju.
Ali to nije bilo tako jednostavno kao što su Japanci mislili - Nissan je trebao proizvesti cestovnu verziju kako bi postigao homologaciju natjecateljskog modela, a rezultat je bio R33 GT-R LM. Proizveo ga je Nismo, Nissanov trkaći odjel, a GT-R R33 bio je radikalno modificiran za potrebe utrkivanja.
Sačuvani su samo krov, prozori, vrata i stražnja svjetla. Ostalo je zahtijevalo dugačak popis promjena i poboljšanja usmjerenih na korištenje na stazi.
Prvo i najvažnije bila je proširena karoserija dizajnirana za trkaći tim kako bi se maksimizirala potisna sila i prianjanje automobila. Prednji branik je sada imao velike usisnike zraka, a blatobrani su bili puno veći kako bi unutra stali širi trkaći kotači. Pokazivači smjera su integrirani u branik, budući da su se linije blatobrana toliko promijenile da su morale biti izostavljene iz prvobitnog položaja.
Straga je Nissan Skyline R33 GT-R LM iz 1995. imao redizajnirani branik kako bi se iskoristila aerodinamičnost donjeg dijela karoserije. Standardni multi-link ovjes zamijenjen je dvostrukim poprečnim ramenima na svim kotačima. A kako bi se uskladio s propisima klase GT1, uklonjeni su sustav stražnje upravljačke osovine i pogon na sva četiri kotača.
S novim pločama i drugim izmjenama, Nismo je uspio smanjiti težinu GT-R-a R33 na 1150 kilograma, što je bilo značajno smanjenje u odnosu na njegovu službenu težinu od 1530 kilograma. Ispod haube, RB26DETT 2,6-litreni "šestak" s kompresorom i dalje je služio svrsi, sa snagom od 300 KS. Treba napomenuti da je natjecateljski automobil koji je odobrio GT-R R33 LM mogao doseći i do 600 konjskih snaga u nekim verzijama.
24 sata Le Mansa 1995. godine označio je debi dvaju trkaćih automobila koje je Nismo napravio. S brojevima #22 i #23, ovi su se automobili utrkivali s Ferrarijem F40 LM-om i McLarenom F1 GTR-om. Broj 23 povukao se iz utrke zbog mehaničkih problema, dok je broj 22 završio peti u svojoj klasi odmah iza četiri McLarena F1 GTR-a i deseti u ukupnom poretku.
1996. godine rezultati su bili nešto lošiji. Ovom prilikom broj 22 je bio taj koji nije mogao završiti, dok bi broj 23 postigao deseto mjesto u klasi GT1, završivši na ukupno 15. mjestu. Te je godine Porsche 911 GT1 iznenadio sve svoje konkurente i to je potaknulo japansku tvrtku da se fokusira na Nissan R390 GT1 iz 1997. godine.
Samo jedan Nissan Skyline R33 GT-R LM proizveden je od 1995. i trenutno je dio Nissan Heritage Collectiona.